„Grčka: u susret čeonom sudaru“[4 min. za čitanje]

Grčki premijer Aleksis Cipras juče je održao svoj prvi politički govor u grčkom parlamentu, ostavši pri čvrstom stavu spram pitanja duga i štednje. Statis Kuvelakis, jedna od vodećih figura Sirizine Leve platforme, komentariše Ciprasov program.

Ciprasov inauguralni govor u grčkom parlamentu pažljivo su slušali svi, ne samo u Grčkoj već i u evropskim kabinetima – a, bez sumnje, i u Beloj kući. Nakon ucena Evropske centralne banke i kontinuiranih napada evropskih lidera, Grčkom se širi duh narodne mobilizacije, povraćenog dostojanstva i želje da se vladi u svetlu ovih ucena ujedno pruži podrška, ali i da se na nju izvrši pritisak kako bi se predupredilo njeno posustajanje. Van Grčke, a posebno unutar vladajućuh evropskih krugova, svaka reč i, iznad svega, svaka najavljena mera vaga se tako da se proceni odlučnost premijera i njegove vlade. Većina njih očekivala je neke značajnije poteze koji bi prethodili povlačenju, što bi olakšalo postizanje „kompromisa“ na evropskim samitima koji će se tokom predstojeće nedelje održati – što bi zapravo značilo potčinjavanje Grčke njihovom diktatu. Sada su bez sumnje razočarani, budući da Aleksis Cipras uistinu nije napravio nijedan suštinski ustupak. On je svakako izbegavao da koristi termin „otkaz duga“, ali je snažno insistirao na njegovom neodrživom karakteru i zahtevao njegovo „smanjenje“ i „restrukturiranje“. Istinu govoreći, propustio je da objavi momentalno vraćanje minimalne zarade na nivo iz 2009. godine (751 evro), ali se obavezao da će do toga doći tokom 2015. Što se ostalog tiče, prošao je kroz sve tačke Solunskog programa: hitne mere koje se odnose na humanitarnu katastrofu (hrana, ponovno povezivanje isečene struje, prevoz i zdravstveno osiguranje za sve), povratak radnog zakonodavstva, ukidanje nepravednog zemljišnog oporezivanja, fiskalne reforme koje bi udarile po džepu bogataša, povećanje poreske osnovice na 12,000 evra, ponovno zapošljavanje otpuštenih radnica i radnika javnog sektora, okončavanje privilegija privatnih medijskih kuća, ponovno pokretanje ERT-a (javne radio i TV kompanije), aktiviranje državnih akcionarskih ovlašćenja u bankama, zaustavljanje aukcijske prodaje javnih dobara (luka, infrastrukture, energetike), kraj policijske represije nad demonstracijama.

Napravljena je i jedna veoma simbolična zakonska reforma, kako bi se omogućilo grčko državljanstvo svoj deci imigranata rođenoj u Grčkoj, o čemu je govorio sa ushićenjem. Osim toga, nadugačko je insistirao na ulozi novostvorenog ministarstva za imigraciju, čiju je funkcija u zaštiti ljudskih prava i ličnog dostojanstva istakao, istovremeno zahtevajući promenu evropske politike u ovoj oblasti. Ovo je ujedno dokaz, ako je tako nešto potrebno, da učešće Nezavisnih Grka (ANEL) u vladi nije modifikovalo Sirizinu poziciju spram ovih pitanja.

Tvrdo jezgro Memoranduma je oduvano. Na delu je raskid sa politikom štednje. Cipras je poentirao na nekoliko mesta. Prvo, eksplicitno se pozvao na ulogu mobilizacija u Grčkoj i na međunarodnu solidarnost u borbi njegove vlade, što je nedvosmisleno pozdravio. Bio je veoma čvrst u stavu da nema pregovora oko ponovnog uspostavljanja nacionalnog i demokratskog suvereniteta i dostojanstva grčkog naroda. U sadašnjem kontekstu, ovo je jednako upućivanju poziva narodu da izađu na ulice i demonstrira. Nemam sumnji da će ovo odjeknuti kako u Grčkoj, tako i u ostatku Evrope.

Štaviše, na kraju govora, kog je Helena Smit u Gardijanu prigodno okarakterisala kao „prkosan“, nakon dugačkog odavanja počasti dugoj istoriji borbe grčkog naroda, vratio je na sto pitanje nemačkih ratnih reparacija i stavio Manolisa Glezosa na čelo te vladine inicijative. Svi smo svesni da je ova tema nemačkim vladajućim klasama poput crvene marame ispred bika.

Uopšteno govoreći, Aleksis Cipras je poslao poruku odlučnosti i borbenosti – usmerenu ka spolja, koliko i ka samoj Grčkoj. Pobio je sve one koji su se već kockali na klizavom terenu koji vodi u kapitulaciju. Nema šanse da će evropski lideri u bilo kom smislu tolerisati politiku koju je danas izneo pred grčki parlament.

Stoga smo zaista u situaciji izravne konfrontacije, koja će tokom predstojeće sedmice dobiti odlučujući karakter, u preklapanju evropskih samita i uličnih demonstracija. Nema sumnje da smo nadomak velikih događaja, događaja koji bi mogli da transformišu dosadašnji tok stvari u Grčkoj i Evropi.

Neumoljivost vođstva grčke vlade, narodne mobilizacije i međunarodna solidarnost zajedno čine „magičnu jednačinu“ moguće pobede koja je sada na dohvat ruke!

Preuzeto sa Verso Books