Demonstranti ispred vladinog Kabineta

Revolucionarni socijalisti Egipta uzvraćaju udarac državi[4 min. za čitanje]

Ideološka bitka između vladajućih generala u Egiptu i aktivista koji na ulicama i radnim mestima predvode borbu za nastavak revolucije, ušla je u novu fazu. Režimski mediji i TV stanice koje se nalaze pod kontrolom salafista pokrenuli su kampanju protiv organizacije Revolucionarnih socijalista (RS).

Voditelji jednog salafijskog tokšoua napali su RS zbog vodeće uloge koju je prethodnih nedelja imala u bici protiv vojske u Muhamed Mahmud ulici.

Nakon toga na režimskoj TV Nil usledilo je puštanje video klipa sa sastanka održanog prošle nedelje u Centru za socijalističke studije u Gizi.

Na tom sastanku je vodeći aktivista RS, Sameh Nagib, insistirao na tome da masovni pokret mora da slomi egipatsku vojsku i njenu državu da bi revolucija mogla da uspe.

Mejnstrim mediji su svoj napad fokusirali upravo na tu tačku. Takve ideje suprotstavljaju se generalima i ostacima političkog i bezbednosnog aparata starog režima koji otvoreno planiraju vraćanje starog sistema vladavine.

Osim toga, one dovode u pitanje i političke snage koje su se pre revolucije nalazile u opoziciji: islamiste i liberale koji tvrde da polažu pravo na političku moć.

Uticajna tokšou voditeljka, Mona el Šazli, intervjuisala je u utorak aktivistu RS, Hosama el Hamalavija, u njenoj emisiji „10 uveče”. Tok prilikom je rekla: „Naravno da razumemo da revolucije smenjuju režime, ali priča o ‘svrgavanju države’ ide mnogo dalje. To je zločin.”

„Ako vi to nazivate zaverom, onda znajte da veliki deo naroda Egipta hoće u njoj da učestvuje,” El Hamalavi je uzvratio.

„Zatrpani smo pozivima ljudi širom zemlje koji hoće da nam se pridruže. To je rezultat toga što sadašnje državne institucije Egipta, uključujući egipatsku vojsku, ne služe njegovom narodu.

Vojska koju možemo videti na Trgu oslobođenja (Tahrir) i u provincijama obrušava se na sit-in okupacije i proteste. To je vojska koja nad muškarcima i ženama Egipta vrši torturu.

Narod govori da je ‘ovo Mubarakova, a ne egipatska vojska’. Narod bi takođe trebalo da obrati pažnju i na to ko dobija 1.3 milijarde dolara godišnje od SAD: vojni savet.”

Medijska kampanja protiv RS prati dobro proverenu matricu. Prethodne medijske kampanje i pretnje pravnim procesima bile su usmerene protiv Omladinskog pokreta 6. april, optužujući tu grupu da prima novac iz inostranstva. Još jedan primer je pritvaranje blogera Alae Abdela Fataha, u osvit masakra koji je vojska počinila nad koptskim hrišćanima i ostalima koji su 9. oktobra protestovali zajedno sa njima.

Čitavog prošlog vikenda režimski mediji su demonstrante na Tahriru zatrpavali najnemilosrdnijim kritikama. Pa ipak, nezavisni mediji su protiv ovakvog blaćenja poveli kontra-kampanju.

Tahrirske novine su ovo sumirale u kratkom naslovu: „Lažovi”, odštampanom pored slike mlade žene kojoj su tokom protesta vojnici svukli odeću, tukli je i vucarali po zemlji. Te novine nosile na protestu žene koje su digle glas protiv napada.

Studentski protesti i dalje okupljaju veliki broj ljudi,. Na hiljade studentkinja i studenata Ain Šams univerziteta počelo je u sredu sit-in ispred Ministarstva odbrane. Oni zahtevaju momentalni prekid vojne vlasti i pravdu za njihovog ubijenog kolegu, Alu Abdela Hadija. Hadi je prošlog petka ubijen iz snajpera, tokom sit-ina ispred kancelarija vladinog Kabineta.

U međuvremenu je broj radničkih protesta i štrajkova ponovo počeo da raste. Neki od njih se radikalizuju, u uslovima sve teže ekonomske krize.

Tokom vikenda je nekoliko hiljada otpuštenih radnika cementare uletelo u Nacionalnu fabriku cementa, zahtevajući radna mesta.

Radnice i radnici pet privatizovanih fabrika za proizvodnju sapuna i ulja u oblasti Delte okupirali su fabrike, izbacili staru upravu i proglasili da vraćaju preduzeće natrag u javni sektor.

Egipatska država je prošlog vikenda svetu razotkrila svoju brutalnost. U njoj postoji veliki broj grupacija koje pokušavaju da uguše glasove onih poput Sameha Nagiba i Hosama el Hamalavija.

Ipak, oni sve vreme moraju imati u vidu pokret na ulicama i univerzitetskim kampusima – i dalje prejak da bi dopustio da bude lako slomljen.

Međutim, tek će snaga organizovanih radnica i radnika biti presudna za sledeći stadijum bitke između masovnog revolucionarnog pokreta i vojnog saveta.

Sameh Nagib je to ovako izrazio na sastanku: „Moramo da organizujemo masovne štrajkove i generalne štrajkove, koji mogu da iznutra protresu vojsku, tako da se razbije i sruši. Moramo da pridobijemo obične vojnike i mlađe oficire za revolucionarni projekat. Sami po sebi, sit-inovi na trgovima nisu dovoljni.”