Sa prvomajskog protesta

Spaja nas zajednička borba[2 min. za čitanje]

Autorka teksta nije članica Marks21, međutim, mi se kao organizacija slažemo sa iznetim stavovima i pozdravljamo širenje svesti o potrebi ujedinjenja svih potlačenih u borbi protiv kapitalizma kako bismo zajedničkim snagama mogli da izgradimo alternativu dostojnu slobodnih ljudi.

Postoji uska povezanost između pokreta za oslobođenje radničke klase od kapitalističkog ugnjetavanja i eksploatacije i LGBT pokreta koji se bori za ljudska prava i slobode. Ta povezanost se ogleda u smislu jedne šire klasne borbe za ljudsko oslobođenje. Marks je još davne 1867. u svom delu o kapitalu “Das Kapital” govorio o tome kako kapitalizam porobljava, vrši devalvaciju i degradaciju ljudi i ljudskog rada. U takvom društvenom i političkom uređenju, čovek i njegov rad više nisu bitni, već je bitan proizvod tj. produkt rada, a ljudska prava su samo slova na papiru, vrlo često ni toliko. Već se u prošlosti dešavalo da se ove dve potlačene grupe ljudi prepoznaju i sjedine u borbi protiv kapitalističkog režimskog terora. Prvi put se to dogodilo prilikom protesta rudara u Velikoj Britaniji 1984/5, kada je LGBT zajednica dala podršku rudarima u borbi protiv “tačerizma”, represivne politike britanske premijerke Margaret Tačer. Nakon toga, rudari su dali svoju podršku LGBT pokretu učestvujući na Prajdu iste godine i postali jedni od njihovih najvećih i najglasnijih saveznika.

Ove godine je LGBT zajednica prvi put u istoriji Srbije, povodom Praznika rada, Prvog maja, učestvovala zajedno sa radnicima na protestnom skupu protiv kapitalizma, deleći nezadovoljstvo sa radničkom klasom kojoj i sami pripadaju. Niko od naših medija nije izvestio javnost o tom događaju. Tokom protestnog skupa i protestne šetnje, novinari su sklanjali fotoaparate i kamere od nas. Važno je da se ne zaboravi ovaj događaj koji je uspeo da pokrene LGBT zajednicu u Srbiji da podigne svoj glas protiv sistema koji ne priznaje njeno postojanje, a samim tim ni njena ljudska prava i slobode. Zemlja u kojoj se prava bilo koje manjinske grupe ljudi ne poštuju, predstavlja pretnju po svakog pojedinca koji u njoj živi. U Srbiji mediji nisu slobodni, već su strogo kontrolisani na jedan vrlo perfidan način. Ovde je reč o tzv. prikrivenoj kontroli medija, “soft censorship”, koja obuhvata razne oblike vršenja presije na novinare i cenzurisanje iz religijskih, političkih i dr. razloga, prožetih heteronormativima, koji utiču na medijsko izveštavanje i potiču od države i drugih nezvaničnih aktera. Drugim rečima, pronađen je sistem kojim se sofisticirano krši zakon o javnom informisanju i slobodi medija i vrši diskriminacija ne samo LGBT populacije, već svih manjinskih i socio-političko “nepodobnih” grupa u državi. Upravo zbog toga postoji snažna potreba tih grupa za ujedinjenjem i borbom za utemeljivanjem jednog novog poretka zasnovanog na principima poštovanja ljudskog integriteta, osnovnih prava i sloboda.