Radništvo i omladina u Španiji u obračunu sa policijom: improvizovani raketni bacači u domaćoj radinosti španskih rudara

Španska groznica kapitalizma[4 min. za čitanje]

Dešavanja širom sveta, poput onih u Egiptu, na Kvebeku, Islandu i, nama verovatno najbliskija, borba protiv diktata EU kapitala u Grčkoj, daju nam samopouzdanje u nas same i našu kolektivnu sposobnost da menjamo postojeći poredak.

Posmatrajući pokret M15 (15. maj) u Španiji očigledno je kako je slika apatije i skepticizma među stanovnicima te zemlje nestala u maju, kada je omladina, predvodeći pokret Indignadosa, organizovala okupacije trgova u kojima su učestvovale desetine hiljada ljudi, dok je njih milion protestovalo širom zemlje. Kakav uticaj je ovaj pokret imao na borbu protiv mera štednje, kako se razvijao u poslednjih godinu dana i koje su mu dalje perspektive?

Gnev zbog ekonomske nestabilnosti i mera štednje raste sve više. Ne samo da opada popularnost Narodne partije, što su pokazali i rezultati regionalnih izbora u Andaluziji, već je svega sto dana nakon formiranja vlade (koju predvodi ta partija) u Španiji uspešno organizovan generalni štrajk protiv izmena zakona o radu.

Uprkos strahu zbog pretnji otkazima, ogroman broj radnika i radnica izašao je 29. marta na ulice, a masa nezaposlenih je iskazala svoju solidarnost sa njima svojim učešćem u protestu tog dana. Štrajk je paralizovao saobraćaj, u velikoj meri i rad obrazovnih i zdravstvenih ustanova, a policija nije uspela u svojoj nameri da zastraši demonstrante.

Društvene borbe postaju sve vidljivije i sve žešće usled zaoštravanja mera štednje. U Španiji je prelomna tačka bio nastanak Indignadosa i pokret M15 prethodne godine. On je nastao kao odgovor na sve lošije uslove zaposlenja i perspektive mladih (od kojih je 52% trenutno nezaposleno) i usled želje naroda za odbacivanjem vlasti političke elite. Ono što ga je dalje oblikovalo je i nezadovoljstvo najvećim sindikatima koji su, uprkos organizovanju generalnog štrajka prethodnog septembra, podržali drastična smanjenja penzija. Kao rezultat svega toga pokret M15 iskočio je iz oblika tradicionalnih sindikata i levih partija.

Iako postoji određeni pad u broju aktivista/kinja uključenih u pokret, široka mreža aktivističkih centara nastalih u poslednjih godinu dana je očuvana, a simpatije javnosti prema pokretu ostaju snažne. Pokret je i dalje u stanju da masovno mobiliše, što pokazuju i protesti održani 15. oktobra prošle, a zatim i 12. maja ove godine kada su u 70 gradova demonstrirale stotine hiljada ljudi. Tokom protesta pretprošlog meseca ponovo su organizovani masovni skupovi na gradskim trgovima, a ljudi su donosili šatore i ostajali sve do 15. maja – godišnjice pokreta, kada je održano mnoštvo blokada i drugih akcija usmerenih protiv banaka i Narodne partije.

Godinu dana od svog nastanka pokret se suprotstavlja ne samo onima sa ekonomskom moći već i onima koji imaju političku moć i društvenu odgovornost za trenutnu krizu, naglašavajući povezanost i saradnju između njih. Kriza je prouzrokovala društveni, politički i ekonomski zemljotres, ali je nastanak M15 uticao na ponovnu politizaciju društva. Pokret je bio ključan za ponovno oživljavanje radničkih borbi među čitavim stanovništvom, što se može videti kroz činjenicu da se znatan broj mladih uključio u generalni štrajk 29. marta.

Danas, osim zahteva koji traži reformu bankarskog sistema, ohrabruje se ideja o eksproprijaciji i nacionalizaciji banaka i neplaćanju neopravdanih, nelegitimnih i nelegalnih dugova. Više nije dovoljno izaći na ulične demonstracije, blokiraju se trgovi i saobraćaj, sprečavaju se prinudna iseljenja.

Takozvana Trojka (Evropska komisija, Evropska centralna banka i MMF) sve jače pokušava da nametne mere štednje kako bi se otimanjem od naroda otplatili dugovi banaka. Sa svakom neoliberalnom reformom koja se nameće Španiji i sa sve većim pritiskom na ekonomiju upravo će narod Španije morati odlučnije da se suprotstavi isplaćivanju dugova po receptu herojske borbe Grčkog naroda.

Iako radikalna levica u liku Sirize nije uspela da pobedi na izborima koji su se održali u Grčkoj 17. juna, ona je odbila ponudu da učestvuje u vladi i time je pokazala svoju odlučnost da nastavi da se bori protiv mera štednje. Ona predstavlja široku koaliciju radikalne levice, koja aktivno učestvuje u pokretu u Grčkoj i zalaže se za ukidanje Memoranduma koji im je EU finansijska oligarhija nametnula.

Kao što je Siriza otvorila nove vidike za borbu u Grčkoj kroz slogan o radničkoj vladi, tako španska levica mora da radi na organizovanju političkog pokreta protiv dužničkog ropstva, štednje i EU diktata, kao osnove za stvarnu političku alternativu koja može da ujedini različite defanzivne frontove i pokrete i povede ih u borbu protiv kapitalističke države, u borbu za narodnu demokratiju.