Za novi broj Kontranapada pisao je i Amar Đulović, doktorand istorije na Sarajevskom univerzitetu, o inspirativnoj borbi bosanskohercegovačkih rudara.
Bosanskohercegovački rudari su 1920. godine, u događajima poznatim kao Husinska buna, bili izigrani od strane tadašnjih vlasti lažnim obećanjima, a svoju borbu izraženu kroz ustanak za radnička prava platili su zatvorskim kaznama, ali i vlastitim životima. Generacije ljudi poslije njih odrastale su na narativima o važnosti njihovog djela i žrtve u izgradnji boljeg i pravednijeg društva za sve, a posebno radničku klasu. Stotinu i jednu godinu poslije, rudari Bosne i Hercegovine su ponovno izigrani i iznevjereni od strane vlastodržaca. U novembru 2021. stanje u rudnicima FBiH doseglo je tačku sa koje njihovi radnici, odnosno rudari-kopači, više nemaju kuda sem izaći na ulice i u masovnim protestima podići svoj glas.
Problemi rudnika unutar koncerna preduzeća Elektroprivreda BiH, svakako, nisu nastali u novembru 2021, nego su rezultat procesa akumulacije problema koji traje godinama unazad. Ekonomski sunovrat ovih rudnika u prošloj deceniji, a čiji korijeni sežu i dublje u prošlost, rezultirali su akumulacijom duga od preko milijardu KM. Za stavljanje oznake uzročnika ovakvog, šokantno lošeg, poslovanja iznad glava upravljačkih struktura preduzeća, kao i vlasti FBiH, zaista, nije potrebna dublja i detaljnija ekonomska analiza slučaja. Situacija je sasvim očigledna i na prvi pogled svakome ko se i najmanje informiše o tematici. Radi se svakako o kriminalnim radnjama trenutnih i bivših upravljačkih struktura preduzeća, a koje su na te pozicije postavljane dirigovanjem vladajućih političkih elita.
Naime, stranačkim nalogodavstvom postavlja se kako direktor preduzeća, tako i direktori svih sedam rudnika pojedinačno, koliko ih se nalazi u okviru koncerna preduzeća. Po još ne sasvim razjašnjenim, a posebno ne procesuiranim, okolnostima, ove upravljačke strukture izvlačile su iz kompanije ogromne dobiti, a koje su nastajale prvenstveno pretvaranjem rudarskih proizvoda u energiju. Osim toga, stranačka upletenost u funkcionisanje rada preduzeća, nepotizam i korupcija, uposlili su višak od čak 2500 radnika u neproizvodnim sektorima rada rudnika. Rezultati čega se mogu vidjeti i kroz potpuno sulude i opskurne primjere, poput onih da se tona lignita iz rudnika Kreka (jedan od sedam rudnika unutar koncerna) plaća ispod same vrijednosti troškova kopanja iste te rude, te da je u istom tom rudniku zaposleno čak devet ljudi sa diplomom žurnalistike.
Također, različite vlade sasule su u proteklom periodu milione KM, dakle novca iz javnog proračuna, investicija u rudnike, bez da je nakon toga unaprijeđen njihov finansijski položaj, a da ne govorimo o tome da nisu poboljšani uslovi rada za rudare-kopače, koji modernizaciju procesa kopanja rude čekaju decenijama, a u isto vrijeme svoje živote rizikuju kopanjem na primitivnim načinima. Gdje su i na koji način protraćeni ti novci, kao i kako je moguće da ova proizvodna postrojenja ne ostvaruju nikakve profite, već naprotiv samo nagomilavaju gubitke, pitanje je koje, dakle, može da ide samo na adresu upravljačkih struktura svih rudnika, preduzeća u čijem su okviru, kao i vlastodržaca koji ih imenuju i postavljaju na funkcije.
Kada je konačno došlo vrijeme da se pokušaju napraviti planovi srezivanja gubitaka i finansijskog oporavka rudnika, po već mnogo puta isprobanom receptu tranzicione političke elite, problemi su se trebali riješavati „preko leđa“ samih radnika, i to onih iz proizvodnog pogona – rudara, kopača uglja. Naime, u maju 2021. godine potpisan je između Elektroprivrede BiH i Samostalnog sindikata radnika rudnika FBiH dugo najavljivani Sporazum o restruktuiranju rudnika. Ovo restruktuiranje u rudnicima, barem prema riječima ministra rudarstva, energije i industrije u Vladi FBiH, Nermina Džindića, trebalo je da se odigra na „socijalno prihvatljiv način“. Među tačkama koje su dogovorene i potpisane ovim ugovorom, usaglašeno je i kreiranje novog Pravilnika o radu kao i Pravilnika o učinkovitosti, a koji su morali biti u skladu sa postojećim Kolektivnim ugovorom potpisanim sa rudarima u februaru 2020. godine (na snazi do 2022). No uprava preduzeća je ubrzo postala svjesna da je potpisani kolektivni ugovor jedna od prepreka za provođenje plana „ubrzanog restruktuiranja rudnika“, onako kako su ga oni zamislili. Taj plan, umjesto investiranja u modernizaciju eksploatacije ruda, socijalno prihvatljivog zbrinjavanja radnika i programa omogućavanja odlaska starijih rudara u zaslužene penzije, u potpunosti neodgovorno je sav naglasak stavio samo na smanjenje finansijskih prihoda rudara, te na nastavak bespravnog i suludog neplaćanja predviđenih doprinosa, sa kojim rudari i dalje ostaju u nemogućnosti uvezivanja radnog staža.
Provođenje modela „ubrzanog restruktuiranja“ nastojalo se izvršiti na taj način što su direktori šest rudnika unutar koncerna pokušali da implementiraju dva pravilnika najavljena ranijim Sporazumom o restruktuiranju. Pravilnik o radu i Pravilnik o učinkovitosti rada u rudnicima a koji su doneseni jednostrano, tj. bez konsultacije Sindikata, predviđaju između ostaloga i smanjenje, ionako niskih, rudarskih plata. Sinan Husić, presjednik Samostalnog sindikata radnika rudnika FBiH, ove akte nazvao je „robovlasničkima“, te najavio da će jedan od osnovnih zahtjeva rudara biti bezuslovno stavljanje van snage ovih akata, kao i potpuno poštivanje i primjena Kolektivnog ugovora radnika. Radnici su također izašli sa stavom da neko mora biti odgovoran za postojeće stanje u rudnicima, te s obzirom na to u svojim zahtjevima traže i smjenu generalnog direktora Elektroprivrede Admira Andelije (SDA), kao i svih direktora rudnika uglja u sastavu ovoga koncerna. Pored ovih, jedan od najosnovnijih problema radnika u rudnicima je, već spomenuta, neuvezanost radnog staža, koja uz ostale uslove rada, ove radnike dovodi na rub egzistencije te im ne ostavlja ni bilo kakvu nadu za sigurniju budućnost.
Usvajanje dvaju pravilnika bez ikakvog socijalnog dijaloga, i uz potpuno zanemarivanje stavova radnika po tom pitanju, bila je kap koja je prelila već ionako potpuno punu čašu problema rudara. Dana 17. novembra 2021. godine, predsjednik Upravnog odbora samostalnog sindikata Rudnika Kreka, Zuhdija Tokić, najavio je generalni štrajk i dolazak rudara u Sarajevo pred zgradu Vlade FBiH 23. novembra, a ubrzo nakon toga predstavnici rudara formirali su i listu od sedam zahtjeva:
- uvezivanje radnog staža radnika u rudnicima uglja u sastavu Koncerna JP Elektroprivreda,
- poštivanje odredbi Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i radnika u oblasti rudarstva u FBiH,
- realizacija sporazuma koji su zajednički usaglasili i potpisali Samostalni sindikat radnika rudnika FBiH i JP Elektroprivreda BiH u maju ove godine,
- kontrola metodologije i načina utvrđivanja kalorične vrijednosti uglja koji se isporučuje iz rudnika,
- stavljanje van snage jednostrane odluke poslodavca u rudnicima uglja u sastavu Koncerna o primjeni novog Pravilnika o radu i Pravilnika o radnom učinku koji su u suprotnosti sa Kolektivnim ugovorom i spomenutim Sporazumom sindikata i Vlade,
- smjena Admira Andelije, generalnog direktora Elektroprivrede BiH, kao i direktora rudnika uglja u sastavu Elektroprivrede koji su jednostranom odlukom a po nalogu Elektroprivrede stavili u primjenu novi Pravilnik o radu i Pravilnik o radnom učinku,
- utvrđivanje minimalne plate u oblasti rudarstva u FBiH u visini od 1.000 KM.
Potpuno van očekivanja uprave preduzeća, kao i direktora rudnika, koji su pokušavali da rudarske najave protesta svedu pod sporadične prijetnje, istupe pojedinaca i blefiranja, u utorak 23. novembra, ispred zgrade Elektroprivrede u Sarajevu pojavilo se više stotina rudara, iz svih sedam rudnika. Složni i istrajni u svojim zahtjevima, rudari su odlučili da ne odustaju od protesta, te da su spremni provesti i čitavu noć na ulici, očekujući da im se vladajući obrate u vezi sa njihovim zahtjevima. Na taj odgovor čekalo se do ranih jutarnjih sati, kada je bio sazvan hitni sastanak predstavnika Vlade FBiH te odgovornih lica iz koncerna Elektroprivrede BiH. Treba istaći i da se na hitni sastanak čekalo tako dugo, iz razloga što je premijer FBiH Fadil Novalić (SDA), na dan rudarskih protesta, zajedno sa svojim stranačkim liderom, bio u inostranstvu, tačnije Njemačkoj, gdje su kod bh. dijaspore lobirali za glasove na izborima koji će se održati iduće godine, te se zbog toga u Sarajevo vratio kasnovečernjim avionskim letom. Dakle, u državi apsurda, dok obespravljeni i poniženi radnici na ulici zahtijevaju svoja prava, politički lideri su u posjeti građanima koji su u inostranstvo bili primorani otići upravo zbog lošeg političkog upravljanja državom. Inače, premijer Novalić u više navrata u toku godine pokušavao je odgovornost za stanje u rudnicima skinuti sa Vlade FBiH i prebaciti je na samo preduzeće Elektroprivredu, time potpuno zataškavajući činjenice da je ista ta Vlada, čije je on premijer u posljednjih sedam godina, većinski vlasnik ovog preduzeća, kao i da je imenovanje svih bitnih upravljačkih pozicija u preduzeću u nadležnosti Vlade.
No, ni održani sastanak okupljenim rudarima nije pružio ništa novo osim poziva na nove pregovore i prijedloga za nove kompromise. Ovoga puta, ipak, na takvo šta se nije pristalo. Odbivši ponudu za pregovaranje, rudari su ostali na ulici i upustili se u provođenje hladne sarajevske noći na otvorenom. Kako ni sutrašnji dan nije donio nikakve promjene u stavovima vladajućih struktura, dana 24. novembra u 15 časova, nakon dva dana i jedne neprespavane noći pod otvorenim nebom, okončani su protesti rudara FBiH ispred zgrada Elektroprivrede i Vlade FBiH u Sarajevu. Tačnije, okončane su samo ulične demonstracije, jer do tog trenutka nije došlo do ispunjavanja zahtjeva koje je Sindikat radnika rudnika FBiH stavio pred Vladu FBiH i Elektroprivredu. Ipak, kopači uglja svoju hrabrost iskazati će i kroz istrajavanje u vlastitim zahtjevima. Generalni štrajk se nastavlja, a iako će se rudari vratiti u svoje jame, oni neće početi sa radovima dok se njihovi zahtjevi ne ispune. Predstavnici Sindikata najavili su generalni radnički neposluh, sve dok se ne ispune sve tačke zahtjeva pobunjenih rudara.
Kako prestanak rada rudara znači i obustavu isporuke uglja za termoelektrane, samim time se nameće i da će kroz izgledno vrijeme doći i do prestanka proizvodnje električne energije, te energije za grijanje u pojedinim bh. gradovima. Takva situacija poslužila je odgovornima na upravljačkim pozicijama da korištenjem obmana, spinova i emocionalnih ucjena, u javnost plasiraju retoriku kojom se rudari sa svojom borbom za radnička prava predstavljaju kao društveni neprijatelji. Prijetnje povećanjem cijena električne energije, obustavom grijanja i sl., u ovom slučaju klasični su primjeri kako vladajući slojevi, koji iz propasti privrede u društvenom vlasništvu izvlače enormne finansijske i političke profite, potom prebacuju krivnju i uperene prste javnosti na obespravljenu radničku klasu, koja protestima traži samo ono što je pošteno zaradila svojim radom. Međutim, u isto vrijeme to je i odlična prilika da radnici u proizvodnji pokažu upravljačima preduzeća i njihovim političkim nalogodavcima da su bez radnika, bez onih koji su osnovni pokretači privrede – nemoćni, i da bez radne snage nemaju nikakvu moć u svojim rukama.
Ključna stavka u epilogu rudarskih protesta u FBiH bit će istrajnost njenih aktera u zahtjevima koji su postavljeni. Ipak, zbog navedenih spinova koji se po običaju plasiraju u javnost, ovaj kao ni svaki drugi sličan radnički ustanak neće uspjeti da opstane bez društvene podrške. Solidarnost cjelokupne javnosti Bosne i Hercegovine, a posebno radništva, od apsolutnog je i krucijalnog značaja. Potpuno je jasno da borba rudara nije samo borba za veće plate u rudarskom sektoru, ili samo za uvezivanje radnog staža unutar jednog preduzeća koje upravlja rudnicima, već je to borba i prilika svih radnika ove zemlje da se suprotstave ovakvoj politici, te finansijskoj i ekonomskoj obespravljenosti najmnogobrojnijeg sloja jednoga društva. Oni koji vladaju i upravljaju još jednom su na ovome primjeru pokazali da ne stoje uz radnog čovjeka već uz vlastite interese, prvenstveno orijentisane održavanju na vlasti, a koje dalje omogućava eksploatisanje javnih sredstava i dobara. Shodno tome, podrška i solidarnost sa protestima rudara znači i podršku pravima radnika u globalu, ali i potporu za izgradnju boljeg i pravednijeg društva.
Uz bezrezervnu podršku rudarima u njihovoj radničkoj borbi, ovaj tekst valja zaključiti sa porukom koju je u intervjuu za lokalnu televiziju, nakon više od 30 sati protesta, poslao iscrpljeni rudar Senad Sejdić: „Pobijedit ćemo, sigurni smo da ćemo pobijediti!“.
Rudari, sretno!