Štrajk u Geodetskom zavodu protiv otpuštanja[9 min. za čitanje]

U utorak, 19. januara u pet minuta do podneva više od 500 zaposlenih u Republičkom Geodetskom zavodu otpočelo je protest ispred zgrade Vlade Republike Srbije.

U utorak, 19. januara u pet minuta do podneva više od 500 zaposlenih u Republičkom Geodetskom zavodu otpočelo je protest ispred zgrade Vlade Republike Srbije. Radnice i radnici ovog javnog preduzeća nedavno su (putem medija!) saznali da njihovom sektoru prete otpuštanja od preko 25% (855 od 2500 zaposlenih u celoj Srbiji), iako je prosek najavljenih otpuštanja u javnom sektoru trebalo da iznosi oko sedam odsto. Otkazi najviše pogađaju stalno zaposlene sa visokom stručnom spremom. I sve to u vreme kada će obim posla porasti, budući je planirano da Katastar nepokretnosti bude u nadležnosti Geodetskog zavoda i kada se dodatni posao očekuje i u vezi izgradnje Koridora 10.

Zahtevi radnika i radnica u protestu su: obrazloženje osnova po kom je doneta odluka o zatvaranju tako velikog broja radnih mesta, pozivanje na ličnu odgovornost pojedinaca za ovaj čin i smena neodgovornog rukovodstva.

Ove su zahteve Vladi predali predstavnici štrajkackog odbora koji čini 30 radnica i radnika iz oba sindikata koji postoje u ovom preduzeću. Radnici i radnice Geodetskog zavoda štrajk su otpočeli pre više od dve nedelje na svojim radnim mestima, a kako to nije urodilo plodom odlučili su da dođu pred Vladu, poštujuci, kako ističu, zakonom određeno vreme za štrajk, ali najavljujući dalje proteste ako do ispunjenja zahteva ne dođe.

“Naš zavod je pretrpeo najveće smanjenje od svih nabrojanih republičkih firmi. Imali smo skoro 30% nepopunjenih radnih mesta koja nam Vlada nije dozvoljavala pet godina da  popunimo, tako da su nam ta mesta oduzeli. Onda su  na broj živih ljudi još 26 odsto na nivou vlade je 7.25, nas su zakačili, to znači svaki četvrti nam odlazi. I pri tom, veliko je smanjenje u unutrašnjosti i tamo gde su bile organizacije,” izjavila je za Solidarnost Gaša, radnica Geodetskog zavoda iz Kragujevca.

“Ceo posao obavlja preko 3000 ljudi a oni hoće od nas zaposlenih da otpuste 600 ljudi. Ni jedan rukovodilac nije došao. Mi ne znamo ni iz kojih gradova će biti otpuštanja, možda Beograd i nije ugrožen. Jer, nama nedostaju ljudi, ali svejedno, ne može to na taj način. Najviše su inžinjeri ugroženi jer oni imaju najveće plate. Doživljavaju inžinjere kao konkurenciju i ovo im je idealna prilika da ih se reše.”

“Ako je Vlada krivac, da pitamo ko je tačno iz Vlade, a ako je naš rukovodilac, da se zna ko je. Ovo je isto i kritika našeg rukovodstva, jer mi smo za ovo saznali preko medija. Niko nas nije obavestio o tome,” dodala je.

U četvrtak se očekuje odgovor Vlade na zahteve, dok se štrajkačke aktivnosti nastavljaju po već ustanovljenom planu. Geodetski zavod je na programu Svetske banke i postoje sumnje da su najavljena otpuštanja deo strategije restruktuiranja preduzeća kako bi se naknadno privatizovalo.

Geodetski zavod je samo jedno od preduzeća koja su u poslednjih nekoliko nedelja ušla u štrajk, mahom zbog najave otpuštanja i zamrzavanja plata. Iz Vlade nam poručuju da nikakvih ustupaka neće biti i da su svi zahtevi ili nerealni ili nezakoniti. Ovo mora dovesti do bliže koordinacije štrajkova u različitim preduzećima, kako bi se stvorio zajednički front protiv ovakve politike vlasti.

Radnice i radnici svih javnih preduzeća moraju se okupiti oko zajedničkih zahteva protiv otpuštanja i zamrzavanja plata, uskladiti međusobne štrajkačke aktivnosti i organizovati masovan generalni štrajk. Jedino na taj način suprotstavićemo se strategiji zastrašivanja, cepanja i podela među štrajkačima iz različitih preduzeća, kao i pritisaka na sindikalna rukovodstva, koju je Vlada već počela da primenjuje. Zajedničkim generalnim štrajkom do pobede!

 

U nastavku prenosimo tekst letka koji smo delili na protestu

MASOVNIM ŠTRAJKOM DO POBEDE! NEĆEMO DA PLAĆAMO ZA NJIHOVU KRIZU!

Zamrzavanje i smanjenje zarada, otpuštanja i sve skuplji životni standard pogađaju nas već godinama unazad. Od kada je, nakon prvog talasa lažnog optimizma naših vlasti, svetska ekonomska kriza ozvaničena i u Srbiji, ovaj trend postaje sve izraženiji. Ulazak u recesiju i aranžman sa MMF-om najavili su i žestoku seču budžeta i masovna otpuštanja u javnom sektoru – pridružujući sve ustanove i preduzeća i zaposlene u njima nepreglednom nizu privatizovanih i upropaštenih firmi čiji radnici već deceniju unatrag jedva spajaju kraj sa krajem.

Protekle godine svedočili smo velikom porastu štrajkova i protesta, mahom u preduzećima koja su otpustila većinu radne snage i čije su nove gazde odlučile da je lakše neisplaćivati zarade nego smanjivati sopstvene profite. Država je na ovu pojavu po pravilu reagovala okretanjem glave, izuzev u situacijama kada bi se radnici odlučivali na otpor – od očajničkih štrajkova glađu i samopovređivanja, do blokada puteva, železničkih pruga i okupacija fabričkih postrojenja. Sindikati su mahom ostajali po strani, ako nisu i otvoreno stajali na stranu gazda i države. Tu se krije neuspeh povezivanja i generalizacije svih borbi koje su protekle godine vođene – izuzev osnivanja Koordinacionog odbora radničkih protesta koji je do sada okupio nekoliko preduzeća.

Ipak, i posle par značajnih raskida privatizacionih ugovora, država bi povratila svoj kapital i, umesto da uloži u obnavljanje proizvodnje i nova radna mesta, momentalno krenula u potragu za novim kupcem. Ovakva politika države i bahato ponašanje domaćih i stranih kapitalista, dovela je do današnje situacije u kojoj je preko milion radno sposobnih ljudi u Srbiji nezaposleno i u kojoj prosečna plata ne pokriva potrošačku korpu. Štaviše, uporedo sa rastom životnih troškova, ove godine se očekuje i pad prosečne zarade – natrag do nivoa od 300 evra.

Ali otpor tiraniji kapitala je moguć. Najava štrajka u Elektroprivredi i štrajk u Termoelektrani Nikola Tesla primorali su već uzdrmanu vladu da pogazi sporazum sa MMF-om i poveća zarade zaposlenima, korigujući ih za iznos inflacije. Radnice i radnike drugih preduzeća u javnom sektoru oblio je talas entuzijazma da bi i njihove plate mogle biti povećane, čime bi se svakako ublažilo preživljavanje u ovim teškim vremenima. Štrajkove su do sada otpočeli ili najavili zaposleni u Telekomu, Pošti, Javnom komunalnom preduzeću u Novom Sadu, novosadskom Gradskom saobraćajnom preduzeću, JAT-u, železnici, zdravstvu, prosveti i beogradskom Geodetskom zavodu.

To se nije dopalo poslodavcima i kreditorima – u prvom redu MMF-u – i vlada sada preti da će da odbaci dogovore sa TENT-om i Elektroprivredom i da primeni zamrzavanje plata u javnom sektoru. Ali za propast privrede nisu krivi zaposleni u javnom sektoru – odgovornost snosi isključivo vlada. Srpska ekonomija godinama opstaje na rasprodaji preduzeća u koja su generacije radnica i radnika uložile svoje živote, na direktnim stranim investicijama i stranim kreditima. Krava muzara je za prodaju ostalo veoma malo. Svetska ekonomska kriza dovela je do zastoja u investicijama koje ionako do sada nisu uposlile onoliko ljudi koliko su privatizacija i državni nemar prema sopstvenim preduzećima otpustili. Krediti ostaju poslednja slamka za koju se vlada hvata.

Jasno je da je ovakav sistem osuđen na propast. Jasno je da je ovakav sistem uspeo samo da iznedri krizu i malu ali ekonomski i politički moćnu grupu bogataša i tajkuna koji su spremni na sve kako bi teret krize svalili na naša leđa. Zato ga i štite oni koji su spremni da milijarde evra ulože u spasavanje banaka i subvenciranje privatnog biznisa, da bi posle rekli kako nema novca za javni sektor!

Šta onda možemo da uradimo kako bismo spasili svoja radna mesta i obezbedili sebi život dostojan čoveka? Nedavna dešavanja u Kuršumliji daju nam konkretne smernice. Tamo je borba za očuvanje dve fabrike koje zapošljavaju veliki deo tamošnjeg stanovništva dovela do blokade puta sa kojom su se nedavno solidarisali svi, od đaka do radnika u državnom sektoru. Ova sedmica je počela tako što su u celom gradu radile gotovo samo jedna policijska patrola i odeljenje za hitne slučajeve u domu zdravlja. Sve drugo je stalo i oko 5,000 ljudi, uključujući i srednjoškolce, okupilo se na blokadi puta. Ovo jedinstvo radnika javnog i privatnog sektora i široka društvena solidarnost još dugo će zadavati noćne more vladi – posebno sada, kada se i u Novom Sadu čuju glasovi o sličnom načinu protesta.

Međusobno jedinstvo i uzajamna solidarnost su najjače oružje kojim ćemo se izboriti za svoje zahteve! To znači da u ovim novim borbenim uslovima moramo da vršimo pritisak na svoje sindikalne predstavnike da ne popuštaju pod pritiscima države i poslodavaca koji dolaze sa druge strane, već da celu stvar odvedu korak dalje – organizovanjem zajedničkog i koordinisanog generalnog štrajka u svim javnim preduzećima i masovnog protesta ispred vlade!

Sa onim sindikalnim vođama koji ne budu hteli da se dosledno bore za naše zahteve treba postupiti onako kako su zaposleni u Ikarbusu 2009. postupili sa svojim vođstvom – smenili ga i na njegovo mesto postavili dokazane sindikalne aktiviste i borce. Jedini način da se izborimo za svoje zahteve leži u povezivanju svih štrajkačkih odbora i koordinisanju zajedničkih protesta.

Tako će se ujedno staviti pritisak na sindikalna vođstva, ali i otvoriti značajan prostor za diskusiju među svima onima koji su spremni da se bore. U protivnom, razjedinjene i izolovane štrajkove biće mnogo lakše zavaditi ili ugušiti podmićivanjem i pretnjama sindikalnim vođstvima.

Na ovaj način pružiće se i nada svima onima koji rade u privatnom sektoru i koji mesecima ne primaju plate ili im kao i desetinama hiljada onih u javnom sektoru preti otpuštanje. To će otvoriti vrata za zajednički nastup i javnog i privatnog sektora na nacionalnom nivou i vlast u Srbiji će morati da napravi najvažniju odluku svog života – da li će pristati na to da teret krize svali na pleća onih koji nas decenijama unazad pljačkaju i žive od našeg rada, ili će biti smrvljena radničkim buntom.

Više je nego jasno da novca ima – na nama je da primoramo državu da ga stavi u službu održanja proizvodnje, novih radnih mesta i većih plata! Ukoliko to ne budemo zahtevali, vlada će tvrditi da su u pitanju samo izdvojeni i sebični protesti i okretaće nas jedne protiv drugih. Moramo zajedno stati u odbranu prava celokupnog radništva, nezaposlenih i svih drugih potlačenih grupa u društvu – na taj način i naši protesti će biti masovniji. Zajedno smo jači, podeljeni gubimo!

ZA MASOVNI I GENERALNI ŠTRAJK U JAVNOM SEKTORU PROTIV ZAMRZAVANJA PLATA I OTPUŠTANJA!
ZA JEDINSTVO RADNICA I RADNIKA JAVNOG I PRIVATNOG SEKTORA I KOORDINISANJE SVIH ŠTRAJKOVA I PROTESTA!