Stvar je u tome da se svet promeni (feljton): 1. Zašto je filozofija važna?[6 min. za čitanje]

Nastavljamo sa najnovijim feljtonom Marks21. Radi se o knjizi britanskog revolucionarnog socijaliste Džona Molinjua napisanoj 2012. godine. U njoj, Molinju pokušava da pruži kratak pregled osnova filozofskog aspekta marksizma, međutim, ne sa idejom da se upušta u duboke filozofske ili teorijske rasprave, već da naoruža mlađe generacije revolucionarnih socijalista i socijalistkinja znanjima koja im mogu biti ključna za razumevanje načina na koji svet funkcioniše i, što je bitnije, načina na koji on može da se promeni.

Kao i sve do sada, i ovaj feljton objavljivaćemo svakog četvrtka. Pred vama se nalazi prvo poglavlje.

Linkovi ka ostalim poglavljima: P, 1, 23a3b, 3c, 45a, 5b6, 789a9b1011a, 11b, 12a, 12b, 12c, 13.

Preveo Pavle Ilić.

Očigledno je da ne morate znati mnogo toga o filozofiji[1] da biste učestvovali u protestu, štrajku ili revolucionarnom ustanku i to je dobra stvar. Kad bismo morali da čekamo da ogroman broj radnih ljudi pročita Marksa i Hegela nikada ne bi dolazilo ni do protesta ni do štrajkova, a kamoli do revolucija.

Međutim, borba za bolji svet se ne sastoji samo od ovih trenutaka direktnog sukobljavanja. Između i tokom ovih „velikih trenutaka“ vodi se svakodnevna bitka ideja – ideološka borba koju vodimo protiv slike sveta koju zagovaraju naši vladari, pored koje takođe obavljamo i svakodnevni rad u organizaciji, izgradnji i održavanju sindikata, kampanje ili partije. Veoma je teško duže vreme izdržati pritisak ove količine tekućeg političkog rada bez koherentnog svetonazora koji je alternativa vladajućoj ideologiji kojoj smo svakodnevno izloženi u medijima (i na poslu, u školi, na fakultetu, itd). Značajnu ulogu u tom alternativnom svetonazoru igraju filozofska pitanja.

Zamisli da raspravljaš sa prijateljem ili koleginicom i on ili ona ti kaže nešto poput, „Ali zaboravljaš nešto: nemoguće je promeniti ljudsku prirodu!“ ili „Ali uvek će postojati bogati i siromašni – tako je bilo oduvek i tako će zauvek i biti!“ U raspravi u pokretu čuješ da neko kaže „Torijevci[2] su glavni problem. Moramo se ujediniti kako bismo ih svrgli sa vlasti i omogućili Laburistima da oforme vladu. Tada će stvari krenuti nabolje.“ Tokom časa sociologije profesor/ka predaje: „Naravno da je Marks verovao da je komunizam neizbežan, ali kao društveni naučnici, mi moramo odbaciti takve dogmatske stavove.“ ili „Marksizam sve svodi na ekonomiju i klasu, ali današnja sociologija je mnogo kompleksnija i sofisticiranija od toga.“ Sve ove izjave na prvi pogled deluju kao da mogu biti istinite – one se pozivaju na „zdrav razum“. One deluju tako zato što su deo jednog pogleda na svet, jedne filozofije, koju su naši vladari – klasa kapitalista i njihovi filozofski ideolozi – vekovima sistematično razvijali (neki bi rekli usavršili) i raznim kanalima ulivali u sve pore društva. Kako bismo im odgovorili na to i našoj strani treba podjednako razvijena i koherentna filozofija. Srećom, takva filozofija postoji – to je marksizam.

Korak dalje od svakodnevnih rasprava i organizovanja, postavlja se pitanje vođstva u borbi: učešća u proizvodnji novina, časopisa, knjiga; mogućnosti i sposobnosti odlučivanja o sazivanju protesta i štrajkova; taktike i strategije raznih kampanja i partija i tako dalje. Što više jedna aktivistkinja ili aktivista postane uključen/a u usmeravanje i vođenje kampanje ili pokreta, naročito u ključnim trenucima za razvoj borbe, to se više dubine, širine i koherentnosti zahteva od njenog ili njegovog svetonazora. Tada filozofska pitanja postaju bitna.

Dopustite da demonstiram važnost filozofije na jednom veoma aktuelnom primeru. Najšire rasprostranjen vid filozofije je religija, bar što se tiče velikog broja običnih ljudi. Doktrine svih religija uključuju stavove o bitnim filozofskim pitanjima, kao što su priroda i smisao ljudskog postojanja ili osobine ljudske prirode („ontologija“, odnosno „nauka o biću“, rečeno akademskim filozofskim jezikom), izvor znanja i ono što određuje „istinu“ (što se naziva „epistemologija“), ili moralnost („etika“). Pored toga, religija je postala centralna tema u političkoj debati, u velikoj meri zahvaljujući i „Ratu protiv terora“ koji američki imeprijalizam tvrdi da vodi.

Radikalne aktivistkinje i aktivisti moraju biti sposobni da odgovore na argumente koji se iznose oko ovih pitanja i zbog toga im je neophodno da imaju određenu filozofsku osnovu. Još bitnije, oni moraju znati kako da analiziraju i da se odnose prema religijama i verskim zajednicama kao društvenim i političkim snagama. A da bi to znali, neophodno im je da imaju teorijsko razumevanje prirode i razvoja religije. (Marksistički stav prema religiji je prikazan kasnije u ovoj knjizi – op. aut.)

Još jedan primer ovoga je i problem sa kojim se suočavaju sve pojedinke, pojedinci ili organizacije koje nameravaju da sazovu konkretne demonstracije, okupacije ili štrajkove. To je problem procene odnosa između objektivne situacije i uloge subjektivne inicijative. Bilo ko ko (g)radi na nekoj kampanji i bilo koji sindikalac ili sindikalka koji misle da jednostavno mogu da sazivaju proteste, okupacije ili štrajkove kad god im se hoće, ne obraćajući pažnju na okolnosti, će se vrlo brzo obrukati. Istovremeno, ima ljudi u pokretu (najčešće su to određeni sindikalni funkcioneri) koji stalno tvrde da još nije vreme za borbu. Ovaj problem, koji postoji kao klica u svakoj lokalnoj inicijativi, drastično se uvećava kada se radi o generalnom štrajku, a tokom revolucije može bukvalno postati pitanje života i smrti. Mi učimo da se s tim problemom nosimo kako treba delom kroz praktično iskustvo, ali u tome može značajno da nam pomogne razumevanje marksističke filozofije čija je centralna briga to kako ljudi „prave svoju vlastitu istoriju, ali je ne prave po svojoj volji, ne pod okolnostima koje su sami izabrali“ (Marks, K. (1960): Osamnaesti brimer Luja Bonaparte, Kultura, Beograd, str 6). Ukratko, filozofija je važna – naročito marksistička filozofija – zbog toga što ona ima suštinsku ulogu u borbi za promenu sveta.

[1] Upuštati se na ovoj tački u problem definisanja filozofije bi bilo teško, predugo i odvuklo bi nas od glavne teme. Ono što ja okvrino podrazumevam pod filozofijom u ovoj knjizi je „opšte“ ili „apstraktno“ razmišljanje o ljudskim bićima i njihovim odnosima sa društvom i prirodom. (op. aut.)

[2] Torijevci su britanska konzervativna stranka. Laburisti su glavna socijaldemokratska stranka u Britaniji (iako je radikalna levica u okviru Laburističke partije u poslednje vreme u borbi za kontrolu nad partijom). Analogna, iako ne istovetna, situacija u Srbiji bi bila, recimo, kada bi neko u pokretu (na primer, pokretu „Ne da(vi)mo Beograd“) za glavni cilj postavio rušenje SNS-a i Vučića sa vlasti i zagovarao Vladu DS-a (ili Radulovićevog DJB, ili ma koje druge, „levlje“ parlamentarne stranke). (op. prev.)