Stop NATO konferenciji u Beogradu!

Stop NATO konferenciji u Beogradu! Ni Vašington, ni Moskva![3 min. za čitanje]

Čitava vladajuća garnitura u Srbiji – vlast, političke partije, mediji – ćuti o činjenici da će jedan od najvećih NATO skupova ikada da se održi u Beogradu od 13. do 15. juna ove godine. Konferencija NATO, prema zvaničnom saopštenju, posvećena je „pristupima u cilju unapređenja dometa transformacije NATO.“

Ta činjenica je vredna prezira kada se uzme u obzir da je upravo bombardovanje Srbije služilo da se opravda nova strateška orijentacija NATO koja je formalno otpočela 1999. i 2000. godine.

Transformacija NATO je postala nužna nakon Hladnog rata, jer je NATO nastao 1949. kao zapadna vojna alijansa uperena protiv Sovjetskog bloka. Krah Sovjetskog saveza je uslovio potrebu da NATO nađe novo opravdanje za agresivnu politiku zapadnih kapitalističkih sila predvođenih jedinom preostalom supersilom: Sjedinjenim Američkim Državama.

NATO sebe predstavlja kao globalnog vojnog žandarma, sa pravom da interveniše gde god su interesi alijanse ugroženi, bez mandata Ujedinjenih nacija. Krajnji cilj je sprečavanje povratka Rusije i stupanja Kine u geopolitičku i ekonomsku trku sa Zapadom.

Ključan region je Bliski istok, zato što je bogat ključnim resursom za funkcionisanje modernih ekonomija – naftom. Zapadne sile su tokom 2000-tih okupirale Avganistan i Irak, oslanjajući se na Izrael, Tursku i arapske diktature da im osiguravaju dominaciju nad proizvodnjom i preraspodelom nafte.

Arapska revolucija protiv pro-zapadnih diktatura staje na put kapitalističkom bloku. Demokratija tiranima ne odgovara, jer bi na vlast mogla da dovede anti-zapadne snage.

Obama i drugi državnici NATO država ne podržavaju demokratske prevrate protiv diktatora u Tunisu i Egiptu. Tek kada je postalo jasno da je njihova hegemonija nad regionom dovedena u pitanje, intervenisali su u korist demokratskih snaga u Libiji.

Bombardovanje Libije predstavlja pokušaj NATO da preotme arapsku revoluciju od naroda regiona i zadrži region pod svojom isključivom kontrolom. Za njega je krvoproliće mala cena za profit.

Naša zemlja stoga nema nikakvog mesta u zločinačkoj mašineriji zapadnog kapitalizma.

Međutim, velikosrpska politika naših vladajućih krugova, vlasti i opozicije, gura zemlju sve dublje u zavisnost od velikih sila. Pokušaj da se održi srpska vlast ili presudni srpski uticaj na Kosovu i u BiH jača uticaj kako NATO i MMF-a, tako i Kremlja i Gazproma na našu unutrašnju politiku.

Naš radni narod trpi zbog dužničke politike koju naša Vlada sprovodi u korist zapadnih banaka i domaćih tajkuna, a na račun proizvodnje i radnog stanovništva. Predstojeća privatizacija Telekoma zapadnom kapitalu, kao prodaja NIS-a Rusiji, samo je simbol takve porazne politike.

No, tu nije kraj. Agresivna srpska politika i oslonjanje na imperijalističke sile samo guraju druge balkanske narode dublje u zagrljaj istim tim imperijalističkim silama. Tako je srpsko oslanjanje na Moskvu u sprečavanju nezavisnosti Kosova plaćeno ne samo gubitkom NIS-a za male pare, već i sve većem okretanju Prištine ka Vašingtonu.

Što se nacionalizmi više takmiče za nadmoć u regionu, to se više okreću jednoj ili nekolicini sila da im postanu sponzori. Tako podeljenost i zavisnost balkanskih naroda postaju sve dublje, a uloga stranih i domaćih vladara i eksploatatora jača.

Nedostatak jasnog protivljenja takvoj politici od strane dominantnih političkih aktera u Srbiji je dokaz da nijedna partija ne pruža suštinsku alternativu i izlazak iz krize za većinu stanovništva.

Možda postoje razlike između onih koji bi se više okrenuli Vašingtonu i Briselu i onih koji bi se više oslonili na Moskvu, ali to suštinski ne menja ništa.

Jedino revolucionaran raskid sa velikosrpskom spoljnom politikom i sa profitnim sistemom otvara vrata za jedinstveni balkanski pokret protiv imperijalizma i za novi društveni sistem zasnovan na slobodi, jednakosti i socijalnoj pravdi.

Taj put nije lak, ali je izgradnja borbene revolucionarne partije nužan preduslov za uspeh.

Marks21 i list Solidarnost zalažu se za pokretanje kampanje za sprečavanje NATO konferencije u Beogradu kao neophodan korak ka stvaranju revolucionarne socijalističke organizacije u Srbiji. Pridružite nam se!