NATO Secretary General Jens Stoltenberg (R) holds a press conference with Serbian president Aleksandar Vucic (L) at the NATO headquarters in Brussels, on August 17 August 2022. (Photo by Fran�ois WALSCHAERTS / AFP)

Da li Srbija staje na stranu Zapada u Ukrajini?[3 min. za čitanje]

Dok rat u Ukrajini bukti već više od godinu dana, Srbija je jedina evropska zemlja pored Belorusije koja nije uvela sankcije Rusiji. Međutim, u jednom od nekoliko desetina poverljivih dokumenata iz Pentagona koji su u proteklih par nedelja procureli u javnost, tvrdi se da je Srbija ipak pristala da snabde Ukrajinu oružjem, ili ju je već snabdela.

Rojters, koji je prvi objavio ovu skandaloznu vest, nije uspeo da utvrdi da li je dokument autentičan. Istovremeno, Vlada Srbije negirala je navode, što je učinio i valjevski proizvođač oružja Krušik. Njihovi demantiji dolaze pod znak pitnaja ako se podsetimo da je oružje iz Krušika pronađeno u olupini ukrajinskog aviona koji se srušio 16. jula prošle godine na severu Grčke (navodno prevozeći naoružanje u Bangladeš), kao i da su pre mesec dana na jednom od proruskih kanala na aplikaciji Telegram objavljeni detalji o isporuci srpskih raketa Grad ukrajini, sa sve sertifikatima o krajnjem korišćenju koje je potpisala ukrajinska Vlada.

Naravno, u situaciji rata i uzavrele propagande sa svih strana, ne može se u potpunosti isključiti mogućnost da je curenje američkih obaveštajnih dokumenata u javnost kalkulisani potez namenjen da Srbiju otrgne od Rusije. Ipak, vojna neutralnost na Vučićev način do sada je češće značila „i sa jednima i sa drugima“ nego „ni sa jednima ni sa drugima“, i moguće je da takva politika dolazi na naplatu.

Ukoliko je vest o dostavi oružja istinita, ona pokazuje da se Vučić tajno priklanja Zapadu u njegovom posredničkom ratu (proxy war) protiv Rusije u Ukrajini. U prvih godinu dana rata, zapadne zemlje poslale su 130 milijardi evra pomoći Ukrajini. Ta cifra je uporediva sa svotama koje je Amerika ulagala u održavanje okupacije Avganistana.

Ruski upad u Ukrajinu prošle godine reakcija je na dugi period širenja NATO-a na istok, što ga nikako ne čini legitimnim. Međutim, Zapad je iskoristio trenutak i počeo da naoružava Ukrajinu kako bi iscrpeo Rusiju. Amerika i njeni saveznici spremni su da se bore protiv Rusije do zadnje kapi ukrajinske krvi.

Posrednički rat izmedju imperijalističkih sila lako moze da preraste u sveopšti – i nuklearni – svetski rat. Jasno je takođe da se Zapad ujedinio protiv Rusije kako bi pokazao Kini na šta je sve spreman kako bi održao primat zapadnog imperijalizma u svetskom kapitalističkom sistemu.

Priklanjanje jednoj ili drugoj strani u ovom ratu nije u interesu radničke klase ni u jednoj zemlji. Radnička klasa u imperijalističkim zemljama prva ima dužnost da se bori za mir. Upravo su radni ljudi ti koji ginu i koji trpe ekonomske posledice rata, od preusmeravanja državnih budžeta u nabavku naoružanja do inflacije.

Radničkoj klasi Srbije sigurno nije u interesu da navija za ratnu alijansu koja ju je bombardovala 1999. godine, ali ni da podržava brutalnu rusku invaziju Ukrajine. Naprotiv, njen interes leži u uspostavljanju mira u Ukrajini i smirivanju međunarodnih tenzija.

Sramna vest da se Srbija tajno uključuje u rat u Ukrajini treba da nas brine. Vlast će negirati da to čini ili će se pravdati potrebom da se prikloni Zapadu zbog pitanja Kosova, koje im koristi kao dimna zavesa iza koje svakodnevno pokušavaju da sakriju astronomski rast cena namirnica i kirija u zemlji.

Zato je u Srbiji neophodno izgraditi političku opciju koja će se boriti za radnički interes kako u međunarodnim, tako i u domaćim pitanjima.