U Irskoj je juče održan referendum na kom su se državljanke i državljani Irske izjasnili o ukidanju Osmog amandmana Ustava, kojim se stanovnicama Irske još od 1983. godine zabranjuje pravo na dostupan i siguran abortus. Pobedonosno „da“ za pravo svake žene da slobodno odlučuje o svome telu predstavlja istorijsku prekretnicu u katoličkoj Irskoj i veliko ohrabrenje za žene širom Evrope i sveta, čija su seksualna i reproduktivna prava na svakodnevnom udaru konzervativnih društvenih snaga.
Jučerašnji 25. maj dao nam je novi povod za proslavu ovog datuma. Na istorijskom referendumu, 66,4% irskih državljanki i državljana[1] izjasnilo se u prilog ukidanju Osmog amandmana Ustava Republike Irske, kojim je 1983. godine ozakonjena pro-life pozicija u odnosu na pitanje abortusa. Abortus u Irskoj nelegalan je još od davne 1861. godine, kada je – baš u skladu sa današnjom pro-life doktrinom – svrstan u prekršaje protiv ličnosti.
Neposredno pred referendum, društvene mreže preplavili su #Repealthe8th i #HometoVote heštegovi. #HometoVote hešteg upotrebilo je više od 43.000 irskih državljanki i državljana koji žive van Irske, koji su proputovali desetine sati i hiljade kilometara da bi se izjasnili na referendumu – najvećim delom, u prilog pravu žene na dostupan i siguran abortus u svojoj zemlji.
Da perfidna formulacija o „podjednakom pravu na život i nerođenog deteta i žene“, sadržana u Osmom amandmanu, u praksi znači negiranje mogućnosti ženinog izbora da donese odluku o svom telu, postalo je kristalno jasno najpre 1992. godine, u tzv. Slučaju X. Tada je četrnaestogodišnjoj devojci koja je nakon silovanja ostala trudna zabranjeno da napusti Irsku kako bi imala abortus u Engleskoj; iako je po odbijanju zahteva devojka htela da izvrši samoubistvo, sudija je presudio da to nije dovoljno jak razlog da se naruši pravo nerođenog deteta na život, zagarantovano Osmim amandmanom, i zabranio joj je izlazak iz zemlje u periodu od devet meseci. Nakon što su devojka i njeni roditelji uložili žalbu na odluku Suda i nakon što je sudija povukao svoju prvobitnu odluku, potencijalno samoubistvo žene postalo je legitiman razlog za prekid trudnoće, a usvojena su i dva ustavna amandmana – njima je ženi dozvoljeno da se slobodno informiše o abortusu i da napusti Irsku kako bi imala abortus. Prema podacima iz 2010. godine, 12 stanovnica Irske dnevno odlazilo je u Englesku i Vels kako bi mogle da imaju abortus.
Restriktivnost Osmog amandmana po ko zna koji put je potvrđena i 2012. godine – ovoga puta, sa tragičnim ishodom. Tridesetjednogodišnja Savita Halapanavar umrla je od posledica sepse nakon što su lekari Univerzitetske bolnice u irskom gradu Golveju odbili njen zahtev za abortusom – iako su tako mogli da joj spase život, pre nego što se sepsa proširila. Kako se pokazalo, tek je smrt Savite Halapanavar bila „dovoljno jak razlog“ da se u Irskoj, 2013. godine, precizno definišu okolnosti u kojima je zakonski dozvoljen abortus. Uprkos tim „ustupcima“ pravu žene na život i sopstvene odluke, Irska je doskora, zajedno sa Maltom, Poljskom, Španijom, Portugalom i Kiprom, bila jedna od evropskih zemalja sa najrestriktivnijim zakonodavstvom po pitanju abortusa.
Izvojevano „da“ na irskom referendumu znači dobijenu bitku, ali ne i rat. Konzervativne političke partije, crkva – negde Katolička, drugde Pravoslavna – te pro-life aktivisti zagovaraju veće restrikcije, pa i zabranu prava na abortus ženama širom Evrope i sveta. Pre svega dva meseca, hiljade ljudi u Poljskoj protestovalo je protiv predloženih pooštrenja ionako vrlo ograničavajućeg zakona o abortusu, a podrška njihovim zahtevima stigla je sa svih strana sveta. Poljski lekari se, kao „pošteni katolici“, vrlo često pozivaju na tzv. prigovor savesti, odbijajući da obave abortus čak i u onim slučajevima koje važeći zakon prepoznaje kao legitimne. Očekivano je da konzervativna poljska vlada i tradicionalno jaka Katolička crkva nastave da se udruženim silama obrušavaju na žensko zdravlje i integritet.
Iako je uticaj Katoličke crkve u Irskoj s vremenom oslabio – što dokazuje ne samo jučerašnji referendum, već i onaj iz 2015. godine kojim su u Irskoj dozvoljeni istopolni brakovi – nesumnjivo je da bi predstavljala stožer i oslonac reakcije u novim napadima na ženska prava. Dve najveće političke partije u Irskoj, Fine Gel i Fijana Fol – obe partije desnog centra – nisu izašle sa jedinstvenim stavom po pitanju ukidanja Osmog amandmana, dok su levlje pozicionirani Šin Fejn i Laburistička partija otvoreno podržali njegovo ukidanje.
Borba za ženska prava i ubuduće će zahtevati jak pokret na ulicama, koji će moći da razruši svaku branu – bila ona već postojeća ili tek najavljena – slobodnom odlučivanju žena o pitanjima svog života i tela. Gromoglasno irsko DA daje vetar u leđa ne samo odbrani već osvojenih prava, nego i napadu na neprijateljske politike – od nacionalističkih manipulacija ženinom reproduktivnom sposobnošću do mera „štednje“ – kako bi se osvojilo još više slobode i jednakosti za sve. Desetine hiljada mladih ljudi, irskih državljanki i državljana, bili su spremni da se na jedan dan vrate u Irsku kako bi direktno oblikovali drugačiju politiku. Brojne aktivistkinje i aktivisti decenijama su se međunarodno podržavali, povezivali i borili, utirući put ka ovoj pobedi. Ishod referenduma u Irskoj pobeda je svih nas koji svakodnevno ratujemo protiv patrijarhata i kapitalizma, i zalog za internacionalnu solidarnu borbu: za bolje društvo o kom, svojim akcijama, odlučujemo mi.
[1] Izlaznost je bila 64,5%.