Intervju sa Partijom radikalne levice: povratak klasne politike u mejnstrim?[4 min. za čitanje]

Nekadašnja Socijaldemokratska unija (SDU) održala je 5. i 6. septembra svoj Dvanaesti kongres, nakon kog se rekonstituisala kao Partija radikalne levice (PRL). Ideja o PRL kao parlamentarnom krilu društvenih borbi počela je da se razvija još od decembra 2018. godine, nakon što je tadašnja SDU uputila poziv različitim levim snagama na jedinstvenu parlamentarnu borbu. Skoro dve godine kasnije, proces ujedinjenja izrodio je PRL. Razgovarali smo sa jednom od članica petočlanog Predsedništva PRL, studentkinjom dramaturgije Minom Milošević, o početnim planovima nove leve partije, o vizuri odnosa između izgradnje društvenih pokreta i parlamentarne borbe, kao i o savezima koje PRL namerava da gradi kako bi radnička politika u Srbiji postigla uspeh.

Partija radikalne levice predstavlja novitet na našoj političkoj sceni, s obzirom na to da se otvoreno zalaže za socijalističko društvo i da želi da raskrsti sa uobičajenom koncepcijom političkih partija u Srbiji, koje su liderski orijentisane i rade u službi određenog krila vladajuće klase. Koji su početni koraci koje PRL namerava da preduzme kako bi se približila tom cilju?

PRL se svojim Programom jasno određuje protiv interesa vladajuće klase, a svojim Statutom kao partija koja umesto lidera ima predsedništvo od pet članova. Strategija partije razvijaće se u narednom periodu, međutim, smernice u kojima se krećemo već su jasno postavljene – PRL planira da pomaže sindikalno organizovanje radnika, da učestvuje u širim društvenim borbama poput Združene akcije Krov nad glavom, Odbranimo reke Stare planine, studentskih borbi za besplatno i dostupno obrazovanje, kao i da podstiče stvaranje novih takvih pokreta i rešavanje gorućih pitanja na lokalu. Pored toga, PRL će učestvovati na izborima i baviće se edukacijom članstva i popularizacijom levih ideja u širim krugovima.

Mina, aktivna si u nizu društvenih pokreta, kao što su Združena akcija Krov nad glavom i inicijativa Zaustavimo iseljavanje studenata iz Studentskog grada. Kako vidiš odnos između PRL-a, kao partije koja namerava da se kandiduje za učešće u parlamentarnoj politici, i izgradnje društvenih pokreta?

Borbe kroz društvene pokrete su neophodne kao osnova za parlamentarnu politiku. Kroz društvene pokrete narod se politizuje i neposredno uključuje u borbe protiv interesa vladajuće klase. Kroz saradnju se stvara jedinstvo, stiče poverenje i dobija potreban uvid u potrebe naroda, njegovo raspoloženje i dostupna sredstva za organizovanje.
Sve pojedinačne borbe za društvena dobra – dom, vodu, hranu, besplatno obrazovanje, za život bez nasilja – mogu biti ujedinjene jedino pod okriljem leve partije, koja je neophodna ne samo za usklađivanje tih borbi, nego i za stvaranje boljih uslova za njihovo odvijanje delatnošću kroz sam parlament. Kroz iskustvo Krova nad glavom naučili smo da borba na terenu doprinosi stvaranju klasne svesti, sticanju poverenja naroda i angažovanju novih aktivista, ali i da takva vrsta pritiska nije dovoljna, jer oni koji zastupaju interese kapitalista ne prestaju da legitimizuju svoj kriminal i da kriminalizuju solidarnost, uvođenjem zakona kao što je Zakon o izvršenju i obezbeđenju. Zato treba biti u parlamentu, kako bi se za početak ovaj zakon i svi ostali zakoni koji rade protiv interesa radnog naroda ukinuli i uveli novi koji zastupaju njihova prava i interese. Ovakvi potezi omogućili bi bolje uslove za organizovanje daljih borbi za socijalizam. Dakle, partija je tu da pomogne društvenim pokretima kroz parlamentarnu borbu, ali i da doprinese njihovom radu i pokretanju.
Borbu u parlamentu ne vidimo kao primarnu, ali ona jeste jedno moćno sredstvo borbe. Što više slobode, sigurnosti i prava za radničku klasu, to je ona slobodnija da se bavi politikom, kako bi ljudi postali upravljači, a ne samo birači.

Vi ste otvoreno partija levice. U tom smislu, koga vidite kao aktere s kojima ćete sarađivati kako bi PRL mogao što bolje da zastupa radničke interese i bori se za socijalizam kao alternativu kapitalizmu?

Pre svega same radnike i radnice kroz sindikate, a zatim i druge organizacije na levici (uključujući i Marks21), kao i feminističke i LGBT organizacije, ali u onoj meri u kojoj to ne dovodi do odstupanja od principa našeg Programa. Saradnja sa drugim organizacijama zavisiće od konkretnih borbi koje budemo vodili, ali dok god nam je zajednički cilj – bolji uslovi života za radničku klasu i postavljanje socijalističke analize u mejnstrim – zajedničke su nam i borbe, i u njima možemo uspeti jedino solidarni.