Foto: Sindikalna organizacija Zastava oružje

Kragujevac na rubu novih štrajkova[3 min. za čitanje]

Pretpraznično odbijanje rukovodstva kragujevačke fabrike Zastava oružje da radnicima i radnicama isplati deo bonusa moglo bi da dovede do novih radničkih pobuna. Naš član Dimitrije Nikolić pričao je sa predsednikom Sindikalne organizacije Zastava oružje Draganom Ilićem i ocrtao borbu zaposlenih u Zastava oružju protiv privatizacije kojom država već godinama preti.

Trend neuspešnih privatizacija u Srbiji širi se kao šumski požar.

Još jedna potencijalna žrtva tih privatizacija je i Zastava oružje, jedna od firmi koje su prethodnih godina ostvarivale značajan profit. Zastava oružje trenutno upošljava 2600 radnika i radnica, čiji je materijalni položaj ugrožen. Nedostatak investicija za poboljšanje uslova rada jedan je od gorućih problema. S druge strane, raduje i ohrabruje vest da je solidarnost u fabrici izrazita, te da je poverenje u najveći sindikat jako veliko. Procenjuje se da se u Sindikalnoj organizaciji Zastava oružje nalazi oko 90% zaposlenih radnika i radnica. Međutim, ovaj sindikat je trn u oku upravi fabrike, te je rukovodstvo na razne načine pokušavalo da ga diskredituje – u tome je, ipak, imalo malo ili nimalo uspeha.

Izuzetno bitno za radničke borbe u Srbiji je što su maligne tendencije države prema Zastava oružju sprečene zahvaljujući visokom stepenu organizovanosti radnika i radnica fabrike. Jak i pouzdan sindikat predvodi borbu protiv privatizacije, koja je sprečena kako za vreme prethodne, tako i tokom trenutne vlasti.

Plan privatizacije podrazumeva da se 49% kapitala odbrambene industrije privatizuje, pri čemu strani investitor ne bi mogao da samostalno poseduje 49% kapitala, ali bi imao pravo da se udruži sa domaćim pravnim i fizičkim licima, kako bi u različitim razmerama dostigli tih 49%. Radnici i radnice uvideli su štetnost ovakvog planiranja, te su uputili apel državi da se ne nastavlja u tom pravcu – no, država se nije odazvala.

Firma koja bi privatizovala Zastava oružja je, po najavama ministra odbrane Aleksandra Vulina, italijanska Beretta. Ono što je radnicima i radnicama na samom početku bilo jasno je da kompanija poput Berette nema nameru da razvija proizvode koji potiču iz Zastave, već im je u interesu da plasiraju svoje proizvode. Proizvodi koji potiču iz Zastave u takvim okolnostima ubrzo bi bili potisnuti.

Podsetimo se da je Zastava oružje ostvarivala značajan profit u periodu od pre tri godine: 55 miliona dolara potpisanih i avansiranih ugovora, kao i 900 miliona dinara na računu. Od kada je pre tri godine postavljen novi direktor, brojke su u značajnom padu. Loše poslovanje ubrzo se odrazilo na kapitalne resurse firme.

Po rečima predsednika Sindikalne organizacije Zastava oružje Dragana Ilića, pre nego što se stupi u generalni štrajk, radnici i radnice voljni su da pokušaju s mirnim pregovorima. Podrška koju dobijaju velika je kako na domaćoj tako i na internacionalnoj sceni – među ostalim, oružari i oružarke širom Skandinavije blisko sarađuju sa Zastava oružjem.

S druge strane, ono što izostaje je solidarnost između različitih sindikata aktivnih u fabrici. Iako među njima postoji načelno slaganje oko zahteva, konkretna zajednička akcija se ne preduzima. Stoga u trenucima kada treba pružiti združen odgovor na inicijative vlasti usmerene protiv interesa radnika i radnica, taj odgovor bude manjkav jer ne postoji dovoljan stepen saglasnosti između sindikata.

Kragujevac je prošlog leta bio ishodište jednog od najinspirativnijih štrajkova u poslednjih desetak godina. Iako štrajk radnika i radnica Fijata nije odneo pobedu – u čemu su značajnu ulogu, pored standardno društveno neodgovorne države, odigrali i sporovi među sindikatima – predstavljao je ohrabrenje za nove borbe i, u slučaju valjevskog Gorenja, radničku pobedu. Trenutno se u Kragujevcu otvaraju mogućnosti za štrajk ne samo oružara i oružarki, već i tekstilnih radnika i radnica. Lekcije izvučene nakon prethodne štrajkačke godine govore nam da ofanzivni radnički zahtevi, jedinstvo i doslednost sindikata u zastupanju radničkih interesa i solidarnost između radnika i radnica različitih fabrika predstavljaju preduslove da štrajkovi izbore još brojnije i veće pobede za radničku klasu u Srbiji.