Nakon što su i u toku prethodne noći malinari iz Prijepolja uspešno odbranili blokadu magistralnog puta ka Crnoj Gori, izdržavši kako provokacije i pritiske policijskih snaga, tako i fizički napad lokalnog funkcionera koji je pokušao da motornim vozilom probije blokadu, organizacija protesta i obustava rada uspešno su podignuti na viši nivo. Malinari su se, naime, dogovorili da ne ulaze u malinjake i ne beru maline bez dogovora i odobrenja novouspostavljene organizacije. Ovo je veliki korak u organizovanju poljoprivrednika u Srbiji, koji nikada do sada nisu uspeli da na jednom širem prostoru izvedu bojkot rada u sezoni prikupljanja i berbe plodova.
Organizacija malinara iz Prijepolja posebno je snažna jer u njoj solidarno učestvuju malinari kako srpske, tako i bošnjačke nacionalnosti. Činjenica da barikade združeno brane Srbi i Bošnjaci pokazuje da su podele po etničkim i nacionalnim linijama na kojima insistiraju masovni mediji često prenaglašene i služe kako bi se među seljaštvom i radničkom klasom unela nesloga. U društvu u kome jedni rade, a drugi ubiraju plodove njihovog rada, samo je jedna podela važna: podela na one koji žive od svog rada i na one koji taj rad i njegove proizvode brutalno eksploatišu.
Dok premijerka ne samo sto odbija da razgovara sa malinarima, već zabranjuje i svojim službenicima da to učine, do javnosti dolaze informacije da su otkupnici malina, koji svake godine zloupotrebljavaju svoj monopolistički položaj, zapravo povezani sa medijskim polugama autokratske vlasti naprednjaka. Situacija u kojoj se malinari nalaze svake godine, kada su prinuđeni da po nepoštenoj ceni prodaju svoj proizvod koji propada, pokazuje, s jedne strane, u kojoj meri je mantra o takozvanom slobodnom tržištu trula i koliko kreira spiralu izrabljivanja koja se, nažalost, neretko spušta i do najamnih radnika koji rade za malinare, a, s druge, koliko su oni koji ovu mantru brane, od novinara, preko intelektualaca, do političara, zapravo sluge vladajuće klase.
Za razliku od služinačkih intelektualaca-ekonomista, smatramo da su zahtevi malinara da društvo garantuje cenu njihovog rada legitimni i da je stav državnih funkcionera da odbijaju razgovor sa malinarima u najmanju ruku nedemokratski. Poštena cena dostojanstvenog rada ne može biti prepuštena „tržištu“, čije uslove ne određuje nikakva „nevidljiva ruka“ već volja moćnika. Svedočimo tome da su iz godine u godinu odnosi na liniji država–malinari nefunkcionalni, a borbe ne donose dugoročna i održiva rešenja. Koristeći radikalne metode borbe malinari sada imaju priliku da beskompromisno nametnu svoje interese kao legitimne i da razotkriju prljave sprege vlasti, kapitalista i terora „slobodnog tržišta“. Međutim, jedino ukoliko se te borbe integrišu u širu socijalnu borbu protiv dužničke ekonomije koja uništava domaću proizvodnju – od industrije do poljoprivrede – biće moguće rešiti pitanje dostojanstvenog života za najveću većinu stanovništva.
Marks21 stoga solidarno podržava zahteve malinara, poziva ih da ne odustaju od svojih zahteva i od svojih radikalnih metoda borbi, kao i da svoju borbu povežu sa drugim socijalnim pitanjima u Srbiji. Solidarnost je naša snaga!