Nedelja za nama: Teške reči[4 min. za čitanje]

Glupe i besmislene izjave moćnika širom sveta su toliko česta pojava da retko kada prođe nedelju dana, a da se globalna javnost ne podsmeva „mudrosti“ svojih vođa. Ipak, činjenica je da oni retko kada snose bilo kakve posledice niti zbog onoga što govore, niti zbog svojih postupaka koji ugrožavaju i pogoršavaju nebrojene živote širom planete. Nemanja Stanimirović nudi pregled prošlonedeljnih blamova i bezobrazluka na svetskom i lokalnom nivou.

Iza jedne od izjava nedelje stoji poslanik SNS-a Aleksandar Martinović prema čijim rečima „mrtav čovek nema nikakva prava i možete slobodno da uzmete njegove organe.“ On je ovaj stav izneo u raspravi o predlogu Zakona o presađivanju ljudskih organa čije odredbe navodno treba da olakšaju pronalaženje organa potrebnih bolesnim ljudima. Da je vlasti zaista stalo do pomoći obolelima, valjda bi logičnije bilo da ulaže više u obnovu zdravstva nego da dekretima ukida telesnu autonomiju. U kombinaciji sa napadima na pravo na abortus, ovakvi potezi zaista treba da nas brinu.

Trebalo bi da nas brine i to što je prošle nedelje vlada raspisala novi tender za privatizaciju RTB Bora, jednog od najvećih izvoznika u zemlji. Ova kompanija je godinama poslovala u minusu, zbog čega je propao tender iz 2009. godine. Nakon što je 2017. prvi put u 20 godina RTB Bor poslovao sa suficitom – prvenstveno zbog rasta cene bakra na svetskom tržištu – vlada je odlučila da tu situaciju iskoristi i da njegovom privatizacijom malo dopuni budžet. Ko će dobiti ugovor na tenderu i kako će biti organizovani radni odnosi još uvek nije poznato, ali poznajući istorijat privatizacija u Srbiji, ne sprema se ništa dobro za 20 000 ljudi koji žive od plata u toj firmi.

U međuvremenu, nakon nastavka razgovora sa predstavnicima kosovskih vlasti pod pokroviteljstvom EU, šef SNS-a i Srbije, Aleksandar Vučić, ponovio je ustaljenu mantru o neravnopravnosti zahteva obe strane, gde Albanci ne žele da vrše nikakve ustupke, dok on želi kompromis i „remi“. Iako je ovo deo osmišljene strategije pripreme javnosti u Srbiji za eventualni referendum o kosovskom pitanju, Vučićeva izjava pokazuje da vladajuća klasa u Srbiji nema ni želje, niti mogućnosti, niti ideja kako da odgovori na njega. U trenutku u kom pritisak NATO-a na Balkanu navodi lokalne političare na potpisivanje „istorijskih sporazuma“, postaje izrazito bitno ponoviti da mešanje imperijalnih interesa na Balkanu nikad nije vodilo miru u regionu, već samo zaoštravanju sukoba.

Da će se ovaj pritisak samo pojačavati, vidimo u susednoj Makedoniji, kojoj je, dok se sprema za referendum o sporazumu sa Grčkom o promeni imena države, stigao zvaničan poziv za članstvo u NATO, kao i datum za otvaranje pregovora sa EU. Ovi pozivi su još više produbili unutrašnje društvene sukobe u Makedoniji. Nažalost, u njima levica za sada ne uspeva da se nametne kao relevantan faktor, pa glavnu reč vode liberali i nacionalisti.

Profesionalni sport, tačnije fudbal, nastavio je da se preliva u politiku i tokom prošle nedelje. Francuska je u finalu najskupljeg svetskog prvenstva u istoriji pobedila Hrvatsku sa 4-2 i tako postala prvak sveta. I, dok se oko milion ljudi okupilo na Jelisejskim poljima da pozdravi pobedničku reprezentaciju, ćutalo se o činjenici da je 17 od 23 njenih članova emigriralo iz bivših francuskih kolonija ili su deca migranata. Mnogobrojni osmesi Emanuela Makrona zabeleženi na fotografijama sa svetskog prvenstva savršeno simbolišu licemerje francuske i evropske vladajuće klase čiji prestiž i bogatstvo se sve više grade na eksploatisanom radu migrantske radničke klase, dok istovremeno pokušava da zatvori svoje granice za stotine hiljade migranata i migrantkinja. Oni im, međutim, nisu jedini problem, što se videlo nakon što je procurio snimak jednog od Makronovih savetnika koji je, prerušen u policajca, brutalno prebijao demonstrante tokom prvomajskih protesta.

Ništa bolje nije bilo ni u Hrvatskoj koja je u finalu izgubila. Institucija dočeka uspešnih sportista tradicionalno se prelila u nacionalističku histeriju, a tamošnjim vlastima je rast međunarodnog ugleda sigurno prijao nakon par godina opadajuće popularnosti. Fašistički superstar Marko Perković Tompson vozio se sa igračima u otvorenom autobusu koji je prolazio kroz Zagreb, a zatim je na Trgu Bana Jelačića pred oko pola miliona ljudi izveo dve pesme. Vrhunac apsurda ogledao se u tome što je masa nakon njegovog nastupa sa istim žarom pevala pesme Darka Rundeka, zakletog antifašiste.

Nacionalistički ringišpil vrti se i u Izraelu koji iz dana u dan i iz zakona u zakon postaje sve otvorenije aparthejd društvo. Novi zakon koji predlaže desničarska partija Likud izraelskog premijera Benjamina Netanjahua legalizovao bi postojanje segregiranih i etnički isključivih naselja.

Za kraj, počasno mesto u listi brljotina prošle nedelje, zauzima i izjava Donalda Trampa za kog izgledni uzrok Trećeg svetskog rata predstavljaju… Crnogorci. Suzdržaćemo se od daljih komentara.