Nikada više – više od puke floskule[3 min. za čitanje]

Na današnji dan pre 75 godina, Crvena armija oslobodila je oko 7000 preživelih iz nacističkog logora Aušvic. Tim povodom objavljujemo kraći osvrt britanskog socijaliste Rubena Barda Rozenberga na ovu godišnjicu, i na značenje čuvenog pokliča „Nikada više“.

Danas je 75. godišnjica proboja Aušvica.

Ranije sam obeležavao ovaj dan na upadljivo hladnokrvan način: likovao sam zbog nadmoći Crvene armije koja je oslobodila kampove i kaznila uhvaćene fašističke vojnike. Svako nađe neki način da skrene pogled s prizora obrijanih zatvorenika – bilo tako što će se usredsrediti na gusenice tenka T-34, ili tako što će izvlačiti isključivo moralne pouke za današnjicu.

Istina je, međutim, da ovaj dan nije predstavljao nekakav srećni završetak. U Aušvicu je ostalo samo 7000 preživelih. Dvadeset sedmi januar 1945. godine nije bio pravi trenutak da se pruži pomoć jevrejskom stanovništvu u Evropi. Taj trenutak je odavno prošao – onda kada su države širom sveta zatvorile svoja vrata pred očajnim izbeglicama.

Ovde u Engleskoj se iz neopravdanih razloga ponosimo svojom istorijskom ulogom u transportu jevrejske dece, što je predstavljalo prilično brutalan kompromis između pobuda nacionalne države i potreba onih koji su se nalazili u smrtnoj opasnosti. Zahvaljujući tom kompromisu, neka jevrejska deca uspela su da u Engleskoj pronađu spas, ali isključivo pod uslovom da na kraju (p)ostanu siročad, budući da njihovim roditeljima nije bilo dozvoljeno da im se pridruže.

Ako želimo da sa bilo kakvom dubinom pristupimo bilo kojoj pojedinačnoj tragediji, treba da shvatimo da se celina ove tragedije – Holokaust – nikada ne može u potpunosti obuhvatiti moralističkim ili emocionalnim pristupom.

Treba da kažemo „Nikada više!“, ali treba i da razmislimo o svemu što to podrazumeva.

„Nikada više!“ znači da radimo sve što je u našoj moći da zaustavimo širenje antisemitizma. Ponekad, to znači da ćemo nekome ko nešto ne razume to strpljivo objasniti – a ponekad znači da ćemo agresivno marginalizovati onoga ko je namerno odlučio da ne razume.

„Nikada više!“, u Britaniji, znači boriti se protiv najavljenih napada vlade Borisa Džonsona na naseobine Roma i irskih Putnika (Travellers).

„Nikada više!“ znači stati u odbranu čovečnosti ne samo onih ljudi koje nam je lako da odbranimo, već i onih koje smo naučeni da preziremo i odbacujemo.

„Nikada više!“ znači tretirati svaku izbeglicu u tzv. prihvatnom kampu kao goruću nepravdu.

„Nikada više!“ znači boriti se protiv fašista i protiv političara spremnih da prave kompromise sa fašistima.

„Nikada više!“ znači uporno pričati o danskim ribarima i levičarskim aktivistima i aktivistkinjama koji su spasli gotovo celokupnu jevrejsku populaciju Danske.

„Nikada više!“ znači učiti decu da poštovanje zakona i pokoravanje autoritetima ne predstavljaju etičku zapovest.

Finalno, „Nikada više!“ znači pridobijati ljude za socijalizam. Temeljni princip socijalističke politike je naša jednakost kao ljudskih bića. Socijalizam zahteva bratstvo koje savlađuje etničke granice – bratstvo ne kao apstraktno načelo, već kao praktičnu nužnost, kako bismo osvojili ono što nam pripada. Uz to, socijalizam nam omogućava da na tvrdnje da „imigranti kradu poslove“ odgovorimo na snažniji i ubedljiviji način nego da ljudima prosto kažemo da nisu u pravu.