Povratak studentskih borbi[3 min. za čitanje]

Nakon nekoliko odvojenih i slabo koordinisanih protesta, studenti i studentkinje Beogradskog univerziteta napravili/e su dva značajna koraka unapred za manje od nedelju dana

Prvi korak načinjen je u petak, 17. oktobra, kada se masa od oko 600 studenata i studentkinja sa nekoliko fakulteta okupila na platou ispred Filozofskog fakulteta. Okupljenima su se obratile koleginice i kolege sa Filozofskog, Arhitektonskog i Fakulteta političkih nauka, nakon čega su svi zajedno krenuli u protestnu šetnju do vlade Srbije.

Nezadovoljni/e neuspelim reformama visokog školstva koje su dovele do situacije masovnog prelaska sa budžetskog na samostalno finansiranje studija, visokim školarinama i naplatom prenesenih bodova na nekim fakultetima, studenti i studentkinje su rešili/e da iz slušaonica izađu na ulice.

Vladi i nadležnom ministarstvu su predati zahtevi, međutim pozitivan odgovor “socijalno odgovorne” vlade ipak je izostao.

Naredni protestni skup zakazan je za sredu 22. oktobra na Slaviji. Ovog puta okupilo se nešto više od 1000 studenata i studentkinja koji su na nekoliko sati blokirali kružni tok na Slaviji i Nemanjinu ulicu – ponovo ispred zgrade vlade.

Ovog puta igrao se i mali fudbal na ulici. Timovi studenata i studentkinja u početku su igrali jedni protiv drugih kako bi preneli atmosferu sve veće međusobne kompeticije koja se kao sistemski ustanovljena zaraza širi na fakultetima, da bi na kraju “igre” svi stali na jednu polovinu “terena” i bez veće muke zadali gol državnim i univerzitetskim vlastima.

Studentski predstavnici još jedanput su okušali sreću kod predstavnika vlade, međutim ni ovog puta nisu naišli na njihovu dobru volju.

Ukidanje budžetskih kvota, bezuslovni upis za studente koji studiraju po starom programu, ukidanje naplaćivanja prenesenih bodova i smanjenje školarina očigledno su nerealni zahtevi kako za vladu, tako i za uprave fakulteta i Univerziteta.

Vlast po svemu sudeći ne brine previše da će u kratkom roku doći do značajne eskalacije besa među studentskom populacijom i zbog toga ležerno odugovlači i čeka da studenti odustanu od dalje borbe.

Kako do ovoga ne bi došlo, neophodno je preći na sledeći stadijum u borbi – na okupacije fakulteta. Ulični protesti do sada nisu dali željene rezultate i daljim potenciranjem ovog vida borbe dovešće se do širenja apatije među sada prilično borbenim aktivistima.

Međutim, prepreka ovome svakako su “zvanični studentski predstavnici” koji mahom strepe da bi situacija okupacije i održavanja zborova otvorenih za sve studente poljuljala njihove pozicije u pokretu ili na pojedinačnim fakultetima.

Insistiranje na “legitimnosti” i “legalnosti” svaki put do sada se pokazalo kao klin u točkovima studentskog pokreta – čemu uopšte služe legitimni studentski predstavnici koji će se svaki put sa pregovora vratiti sa tužnim izrazom na licu?

Zahtevi studenata su više nego “legitimni” i samim tim stoje iznad “legitimiteta” nekolicine studenata na povlašćenim pozicijama, bili oni članovi Parlamenta Univerziteta ili studenti prodekani. Ovakva situacija zahteva upravo legitimizaciju direktnijih vidova borbe, u koje svakako spada i čin okupacije fakulteta.

Poređenja radi, trenutno je u Grčkoj pod okupacijom oko 350 škola i visokoškolskih ustanova.

Jedino kolektivna akcija studenata, zasnovana na akcionom jedinstvu uprkos različitim problemima koji pogađaju posebne fakultete ili generacije, može promeniti trenutno stanje stvari.

Više informacija na: www.studentskiprotest08.blogspot.com