Prenosimo prevod teksta koji je Džonatan Monders izvorno napisao za Counterfire, našu sestrinsku organizaciju u Britaniji, o skorašnjim protestima na Kubi. Bez obzira na razlike koje na levici postoje u vezi sa karakterom kubanskog režima, ono što mora da bude zajedničko svim progresivnim snagama širom sveta je zahtev za momentalnim ukidanjem američkog embarga i sankcija.
Na hiljade Kubanaca i Kubanki okupilo se na skorašnjim protestima protiv sve gore privredne i zdravstvene situacije u toj zemlji. Mnogi su nezadovoljni zbog nedostatka namirnica i vakcina, dok cijene najosnovnijih potrepština iz dana u dan vratolomno rastu.
Glavni uzrok ove krize jesu brutalne sankcije Sjedinjenih Američkih Država, čije su posljedice pogoršane usled pandemije bolesti kovid-19, mjera štednje kubanske vlade, kao i pooštravanja sankcija pod administracijama kako Trampa tako i Bajdena.
Proističući iz naselja San Antonio de los Banjos i Palma Sorijano, demonstracije koje zahtijevaju promjene ubrzo su se proširile i na najveće gradove, Santijago i Havanu. Policija je nasilno razbila demonstracije, te privela nekoliko učesnika, među kojima su se našli i istaknuti ljevičarski kritičari vlade. Do sada su svi pušteni iz pritvora.
Naravno, velika većina zapadnih medija i političkih sila pokušali su da predstave ove proteste kao jedinstveno antisocijalističke, a ne usmjerene protiv vlade i njenih mjera. Uprkos tome što su desničarski elementi bili zastupljeni, aktivisti sa ljevice takođe su se mobilizovali, nezavisno od njih, pozivajući na ukidanje mjera štednje i prestanak državne represije.
Šta je prouzrokovalo proteste?
Najgora ekonomska recesija na Kubi u posljednja tri desetljeća samo je pogoršana pandemijom kovida-19. Posledično, nestašice hrane zajedno sa mjerama štednje i neadekvatne reakcije vlade na pandemiju dovele su do rasta nezadovoljstva i bijesa među građanima.
Uprkos svemu tome, nemoguće je pričati o situaciji na Kubi bez pominjanja uloge imperijalizma SAD u njenom nastanku. Za vreme mandata Donalda Trampa, postojećem američkom embargu koji kubanski narod već generacijama mora da trpi pridodato je preko 200 novih sankcija, sa ciljem uništavanja privrede ove države. Štaviše, dok su neki očekivali da će administracija Džoa Bajdena krenuti putem deeskalacije i ukinuti ove sankcije, ona se odlučila da ih zadrži.
Ujedinjene nacije procjenjuju da je američki embargo Kubu koštao preko 130 milijardi dolara – suma dovoljna da cijelu Latinsku Ameriku snabdije vakcinom. Ekonomski pritisak dodatno se pojačao zbog pandemije kovida-19, koja je Kubu uskratila za godišnji priliv od preko tri miliona turista i dovela do nezaposlenosti mnogih od njenih žitelja.
Iako je Kuba bila u stanju da razvije domaću vakcinu protiv virusa, njezina distribucija i implementacija onemogućeni su usljed nedostatka špriceva i druge neophodne medicinske opreme, što se isto može pripisati američkim sankcijama.
Američki predsjednik Bajden reagovao je na kubanske proteste tako što je pozvao na „oslobođenje“ od komunizma, uprkos tome što je šezdesetogodišnji embargo ove države prouzrokovan željom kubanskog naroda da se oslobodi američkog imperijalizma. Vrijedi navesti da već uzastopno 29 godina svaka američka administracija ignoriše zahtjeve za podizanje sankcija koje skupština UN-a svake godine potvrđuje.
Američka vlada jednom rukom zahtijeva slobodu kubanskog naroda, dok ga drugom osuđuje na siromaštvo. U stvarnosti je spominjanje termina „sloboda“ i „demokratija“ samo paravan američkog imperijalizma, što se da vidjeti širom svijeta, od Kube, preko Bolivije, do Palestine.
Zajedno sa zahtjevanjem kraja blokade, moramo da odbijemo svaki pokušaj daljeg uplitanja SAD pod izgovorom „humanitarnih koridora“, za šta se zalažu pojedini republikanski predstavnici.
Narod Kube ima pravo da demonstrira protiv mjera štednje i siromaštva, ali krivac za ovakvo stanje jeste Vašington. Ako je SAD uistinu stalo do slobode i demokratije, one bi momentalno ukinule sve sankcije.