Reč-dve o ženama, Turcima i Vučiću[3 min. za čitanje]

Vlast u Srbiji konstantno insistira na svojoj progresivnosti i govori o tome kako joj je stalo do žena, ali svojim delima nesumnjivo pokazuje svoje pravo, mizogino lice. Najnoviji primer iz ove edicije, pored nasilja u porodilištima, rezanja socijalne pomoći za decu i permanentnog napada na pravo na abortus, predstavlja i blatantni, javni seksistički ispad Aleksandra Vučića u razgovoru sa turskim investitorom koji je zaposlio većinski žensku radnu snagu u fabrici koju je otvorio u Kraljevu. Predsednik je tom prilikom insinuirao da se investitor odlučio da zaposli žene kako bi stupao u seksualne odnose s njima.

Pored toga, kada je tokom zvaničnog obraćanja zapretio „Turcima“ da bi im bolje bilo „da poštuju naše žene“, predsednik je pljunuo u lice svim onim ženama koje njegova vlast i sistem u Srbiji na čijem čelu se on nalazi svakodnevno izlažu poniženjima – istim tim radnicama koje će raditi kao jeftina radna snaga, bez prava na sindikalno organizovanje, ženama kojima se rutinski uskraćuje potrebna medicinska nega, samohranim majkama koje privatni i sudski izvršitelji izbacuju na ulice, hiljadama žena koje su žrtve porodičnog nasilja i seksualnog zlostavljanja koje vladajuća ideologija podstiče…

Kako se Vučić oseća spram žena, između ostalog govori i njegova ne toliko davna izjava o sopstvenoj supruzi: „Ženu mnogo volim i ni za šta na svetu je ne bih menjao. Naprosto je obožavam. Kao ličnost veoma je suzdržana i odmerena. Nikada me ne pita gde idem i kada se vraćam. A ona ne ide nigde bez svoje dece i bez muža. S drugaricama u kafić izlazi kada ocenim da je u pitanju neki prikladan datum.“

I, dok vlast u Srbiji udara nove seksističke recke, a žene u našoj državi žive sve gore i u sve većem strahu, dobar primer borbe protiv seksizma na koji možemo da se ugledamo je štrajk preko 8.000 radnica u Glazgovu koji je upravo u toku. Ovo je bio jedan od najvećih štrajkova u Britaniji sazvan oko zahteva za jednakim platama. Štrajkački protest je usledio nakon dugogodišnje rasprave između sindikata i gradskog veća Glazgova oko činjenice da su radnice koje se bave poslovima kao što je čišćenje plaćene manje od svojih kolega.

Stotine škola i vrtića je bilo zatvoreno tokom štrajka. Brojni sindikati su iskazali svoju podršku, a protestnoj šetnji su se spontano priključivali i drugi solidarni radnici i radnice. Jedna od radnica je izjavila kako za jednake plate čekaju već deset godina. Sada su žene Glazgova odlučile da preuzmu stvar u svoje ruke.

Kapitalizam kao takav oslanja se na potiskivanje žena iz javnog života, a mi smatramo da bez ženskog oslobođenja ne može biti borbe za pravednije društvo, i da se za osvajanje i odbranu svojih prava žene moraju politički organizovati. Ako je moguće u Britaniji ili Južnoj Americi, moguće je i na Balkanu!