Nedelja za nama: Vruće u Srbiji, vruće u svetu[7 min. za čitanje]

Turbulentna nedelja za nama naterala nas je da se raspišemo i više nego obično. Pregled nude Pavle Ilić i Nemanja Stanimirović

Kad su deca besna…

Vlast u Srbiji je prošle nedelje pokazala da još uvek jako dobro zna kad treba da ignoriše a kad da pendreči i u kolikoj meri. Talas protesta protiv poskupljenja goriva – koje će nužno dovesti do opšteg porasta cena dobara i usluga – naišao je na snažnu reakciju policije, režimskih botova i medijskih spin-doktora. Nažalost, uprkos hrabrosti koju su učesnici i učesnice u protestu pokazali, ovaj masovni i relativno inovativni bunt platio je cenu svoje spontanosti, a putevi u Srbiji ponovo su prohodni… do neke sledeće erupcije, nije kao da fali povoda.

Ta erupcija može da se desi na dobro poznatom i svežem mestu. Otkupna cena malina nastavlja da pada, uprkos pregovorima koji su otpočeli pre nedelju dana, a malinari najavljuju nove proteste krajem nedelje.

Istovremeno, jedna daleko manja i nevidljivija borba okončana je uspehom – udruženje Hrabre žene Kruščice uspelo je da od Kantonalnog suda u Novom Travniku dobije presudu o ukidanju dozvole za izgradnju brane na reci Kruščici. Ovo je samo kap u moru gotovo 3000 malih hidroelektrana koje će se praviti na Balkanu u narednom periodu. Njihov energetski doprinos je zanemariv, a u 30% slučajeva prave se na zaštićenim područjima i netaknutim izvorima… Pripremni koraci za otuđivanje vode od narodâ Balkana? Sami procenite.

A šta se može – možda – desiti onima koji se usude da guraju nos u poslove moćnika na ovim prostorima uči nas primer Stefana Cvetkovića, novinara koji je istraživao (još uvek neistraženo) ubistvo Olivera Ivanovića. Drama i gungula oko njegovog nestanka i pronalaska „živog i zdravog“ teško da ostavlja prostora za optimizam. Da je nađen mrtav, to bi značilo da elita ceni da je došlo vreme da se „prljaju ruke“; ovako, kad neki novinar ili novinarka zaista budu nestali (ili im se bude pretilo kao što je Cvetkoviću prećeno), vlast može da kaže da joj je dosta dečaka koji viču „vuk“.

Makedonija, pardon, Severna Makedonija… ili ne. Još jedna regionalna čorba se zakuvava oko spora između Makedonije i Grčke glede toga ima li ova prva pravo na ime bez epiteta. Histerija oko makedonske „iredente“ u Grčkoj zahvatila je i određene redove levice koja je do pre koju godinu bila nada i uzdanica čitave Evrope. Čelnici svega i svačega, uključujući Bugarsku (koja predsedava EU) jako su zabrinuti oko razvoja situacije, mada deluje kao da će upravo potpisan sporazum otvoriti vrata za pristup Makedonije NATO-u. To je, ipak, ono što je celu stvar pomerilo s mrtve tačke. U Skoplju protesti, u Grčkoj protesti, gde je levica? Srećom, u Makedoniji je tamo gde treba da bude i protivi se „kvislinškom dogovoru Zaeva“.

…i planeta postane tesna

Sporazumi su potpisani i na daleko višem nivou. Donald Tramp i Kim Džong Un se aktivno druže poslednjih dana, a Tramp merka severnokorejsku obalu kao potencijalno građevinsko zemljište. Nakon zaoštravanja iz proteklih meseci, stabilizacija odnosa Severne Koreje i SAD ogolila je, između ostalog, i licemerje američkih liberala koji besne zbog toga što Tramp nije odlučio da pretvori Korejsko poluostrvo u krater. Deonice Lokid-Martina i drugih kompanija koje se bave proizvodnjom oružja za američku vojsku zabeležile su pad.

Sa drugog kraja sveta, dolaze nam malo vedrije vesti. Naime, 13. juna donji dom Argentinskog parlamenta izglasao je legalizaciju abortusa. Iako on još mora da prođe kroz Senat i da dobije potvrdu desničarskog predsednika Mauricija Makrija, ovo je ogroman pomak u tradicionalno katoličkoj zemlji, iz koje je trenutni papa Franja (koji je, uprkos svom „progresivnom“ imidžu, u međuvremenu uporedio abortus s Holokaustom).

Predvođeni pokretom Ni Una Menos (Nijedna manje), protestima koji su doveli do usvajanja zakona priključili su se brojni delovi društva. Na jednom od mnogobrojnih protesta, u masi od 500.000 ljudi, nalazili su se i prosvetari/ke, radnici/e zdravstva, rudarskog sektora, studenti i studentkinje, kao i mnoge druge grupacije i sindikati. Uz brojne štrajkove, a odskoro i okupirane univerzitete i srednje škole, narod Argentine omogućio je da se čuje glas žena, što je preokrenulo javno mišljenje, te danas oko 2/3 stanovnika smatra da abortus treba dopustiti.

Očekuje se da će Argentinski senat raspravljati i glasati o abortusu tek nakon Svetskog prvenstva u fudbalu, koje je počelo 14. juna. Možda najgledaniji događaj na planeti, Mundijal se ovog leta održava u Rusiji. Sa ukupno 13,5 milijardi evra (12 uloženih od strane Rusije i 1,5 od strane FIFA-e), ovo će biti najskuplje SP u istoriji. Skoro polovina tog novca uložena je u izgradnju ili renoviranje stadiona u 11 gradova, u koliko će se igrati ovog leta. S obzirom na činjenicu da ti gradovi nemaju mogućnost da održavaju velelepne stadione, oni će ili propasti, kao što je bio slučaj u Južnoj Africi i Brazilu, ili će država pumpanjem novca građana održavati stadione u životu, što će zaoštriti socijalnu krizu ruskog društva.

Ove rupe u buždetu ruske vlasti bi da popune na dobro poznat način – podizanjem granice za odlazak u penziju. Konfederacija rada Rusije, u saradnji sa levim snagama u Rusiji, pokreće kampanju koja treba da se bori protiv ove odluke, a koja, budući da Navaljni kao čelnik antiputinovske opozicije počinje da tone, može da bude osnova iz koje će izrasti neke nove snage alternative. Možete doprineti ovoj borbi potpisivanjem peticije.

Nastavljajući u tonu korupcije i fudbala selimo se, naravno, u Italiju, gde je novi korupcijski skandal skrenuo pažnju sa međunarodne krize u vezi broda Aquarius. Naime, u sredu 13. juna uhapšeno je devet osoba koje su radile na projektu izgradnje novog stadiona fudbalskog kluba „AS Roma“, među kojima su i Luka Parnezi, predsednik firme izvođača radova, i Luka Lankalone, predsednik energetskog giganta ACEA i visoki zvaničnik Pokreta 5 zvezdica (M5S). Policijskom istragom je utvrđeno da je Parnezi dobio ovaj projekat, finansiran iz budžeta Italije, zahvaljujući ulozi koju je imao u sklapanju koalicione vlade M5S i fašističke Lige. Kako je Parnezi vrlo blizak i mnogim drugim funkcionerima u sadašnjoj vladi, uključujući Luiđija di Maja, vođu M5S i zamenika premijera, kao i Alfonsa Bonafedea, ministra pravde, i Virdžiniju Rađi, gradonačelnicu Rima, prva italijanska vlada od 90-ih godina u kojoj nijedan zvaničnik nema dosije niti je bio uključen u nekakav skandal već sada gubi legitimitet, izgrađen na imidžu nekorumpiranosti.

Slabe osnove na kojima stoji italijanska vlada pokazale su se i u kratkoj bilateralnoj krizi koja je izbila kada je Salvini, ministar unutrašnjih poslova Italije, zabranio da brod Aquarius, koji je sa oko 600 migranata/tkinja krenuo iz Libije, pristane u Italiji. Dok je brod plutao Mediteranom tražeći novo pristanište, iz Evrope su usledile brojne osude ovog poteza, najglasnije iz Francuske, koja je italijansku vladu nazvala ciničnom i neodgovornom. U međuvremenu, novi španski premijer Pedro Sančez objavio je da će prihvatiti Aquarius, a nakon nekoliko dana zategnutih odnosa između Italije i Francuske, Đuzepe Konte, novi premijer Italije, posetio je Emanuela Makrona u Parizu, gde su uspeli da izglade nesporazum. Iako Konte, pa ni M5S, nisu posebno antiimigrantski raspoloženi – usled svog postideološkog pristupa, te ne baš definisanog stava o bitnim pitanjima – Konte je zastupao desničarsku stranu vlade, pokazavši da Liga, iako je na izborima osvojila upola manje glasova od M5S, sve više dominira vladom. Ti desničarski stavovi pokazali su se sasvim prihvatljivi neoliberalnom Makronu, te se sa bilateralnog sastanka izašlo sa jasnom željom za reformom imigracione politike Evropske unije. Interes krupnog kapitala nije nužno u sukobu sa ultradesničarskim politikama, tako da možemo očekivati još mnogo poteza koji uništavaju živote žrtava imperijalističkih ratova, kakav je bio slučaj Aquarius.

Više vesti znači i veću nestabilnost sistema – u zemlji, u regionu, širom sveta. Više vesti znači i da se više borbi vodi, a to otvara velike mogućnosti. Nadajmo se onda da će naši izveštaji biti sve duži, šarenolikiji, ali da će nakon njih ostajati i više mesta za optimizam. To, doduše, zavisi samo od toga hoće li levica uspeti da pomogne da se borbe organizuju, povezuju, pobeđuju i inspirišu. Šta čekaš? Pridruži se.